Tu smo ja i vi u nekom odnosu. Jedna osoba i puno stranoga svijeta. Zapravo nisu svi strani. I ne marite puno, protrčite po tekstu, uzmite za sebe što vam drago i to je to. Biti će mi jako drago ako vam moja slova pričine neku
radost.
Ja u odnosu na druge, volim činiti radost. Uživam u odnosima. Nastupam prilično autentično, ono zdravo seljački. Nemam ja vremena za nešto drugo. Ono kovencionalno, neosobno.
Jesmo li otvoreni za neke nove ideje? Dojadi repriza dana iza. Jesmo li svjesni odnosa koje stvaramo? Jesmo li svjesni ideja koje se rađaju u tom odnosu, koji god to bio?
Ponekad mi padnu na pamet neke imaginalne ideje. U mislima otputujem u neki dio svemira kamo je je sve lako i moguće. Pa siđem u realnost. Rekli su mi neki da je dobro stajati unutar realnosti. Ma sam vam ja skontala kako tih realnosti ima koliko i ljudi. Svaka realnost tjera svoje.
Ponekad sam u OTPORU prema svemu i svačemu. Gledam van izvan sebe, osluškujem u sebi što se zbiva.
Možete li vi gledati što pišem i osluškivati, zbiva li se išta u vama?
Zanimljivo je u zadnje vrijeme istražujem kako i kada nešto odjekuje ili miruje u meni dok sam u nekom kontaktu s drugim svijetom.
Što je iza tog otpora?
Ponekad strah, ponekad strepnja, zla slutnja ili nešto naopako. Često nešto iskustveno proživljeno.
Što bi se desilo kada bi ubrdila nasuprot svom otporu?
A kako ću znati ako ne probam?
Postavljam li pitanja, odgovor bi se mogao pojaviti.
Ili samo jedna riječ.
Nemam otpor prema slobodi?!
A tko je slobodan uopće?
Gledano globalno svi smo u nekom uokvirenom odnosu, prema nekome ili nečemu. Okvir do okvira......... Programirano, zacrtano, zatvoreno za neke nove ideje.
Poput starog izlizanog kaputa, koji vijori na štriku i buri. Malo da se provjetri i opet dalje, kao prije.
Ja u odnosu na druge, volim činiti radost. Uživam u odnosima. Nastupam prilično autentično, ono zdravo seljački. Nemam ja vremena za nešto drugo. Ono kovencionalno, neosobno.
Jesmo li otvoreni za neke nove ideje? Dojadi repriza dana iza. Jesmo li svjesni odnosa koje stvaramo? Jesmo li svjesni ideja koje se rađaju u tom odnosu, koji god to bio?
Ponekad mi padnu na pamet neke imaginalne ideje. U mislima otputujem u neki dio svemira kamo je je sve lako i moguće. Pa siđem u realnost. Rekli su mi neki da je dobro stajati unutar realnosti. Ma sam vam ja skontala kako tih realnosti ima koliko i ljudi. Svaka realnost tjera svoje.
Ponekad sam u OTPORU prema svemu i svačemu. Gledam van izvan sebe, osluškujem u sebi što se zbiva.
Možete li vi gledati što pišem i osluškivati, zbiva li se išta u vama?
Zanimljivo je u zadnje vrijeme istražujem kako i kada nešto odjekuje ili miruje u meni dok sam u nekom kontaktu s drugim svijetom.
Što je iza tog otpora?
Ponekad strah, ponekad strepnja, zla slutnja ili nešto naopako. Često nešto iskustveno proživljeno.
Što bi se desilo kada bi ubrdila nasuprot svom otporu?
A kako ću znati ako ne probam?
Postavljam li pitanja, odgovor bi se mogao pojaviti.
Ili samo jedna riječ.
Nemam otpor prema slobodi?!
A tko je slobodan uopće?
Gledano globalno svi smo u nekom uokvirenom odnosu, prema nekome ili nečemu. Okvir do okvira......... Programirano, zacrtano, zatvoreno za neke nove ideje.
Poput starog izlizanog kaputa, koji vijori na štriku i buri. Malo da se provjetri i opet dalje, kao prije.
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET