Ideje i mi ljudi
Ima vas, sada puno ispred mene. Imam svijest o tome. Napisati nešto dobro, mogu samo ako zaronim dublje u nesvjesno. Maglovito je, sipi kiša. Peć gori tiho a moj muž se proteže na kauču.
Kad sam krenula pisati imala sam neku ideju o tome, što ću pisati. Promišljam o tome, imamo li mi ljudi ideju, prije svakog započinjanja nekog posla.
Kamo smo krenuli? Rekao bi pametan čovjek, kamo krećeš ako ti je dupe zaljepljeno za stolicu. Sva moja kretanja započi
Ima vas, sada puno ispred mene. Imam svijest o tome. Napisati nešto dobro, mogu samo ako zaronim dublje u nesvjesno. Maglovito je, sipi kiša. Peć gori tiho a moj muž se proteže na kauču.
Kad sam krenula pisati imala sam neku ideju o tome, što ću pisati. Promišljam o tome, imamo li mi ljudi ideju, prije svakog započinjanja nekog posla.
Kamo smo krenuli? Rekao bi pametan čovjek, kamo krećeš ako ti je dupe zaljepljeno za stolicu. Sva moja kretanja započi
nju u glavi. Tako mi se čini. Znači moja glava ima neku svijest i ideju o nekom željenom ishodu.
Koji bi bio moj željeni ishod?
Pojasniti sebi svijet ideja i njihovu moć u ljudskome životu. Uz put vama dati nešto od vlastita promišljanja.
Ruke mi mirušu na boje ,mišići su poprilično u poslu u zadnje vrijeme. Volim te trenutke kada se sva dajem u realizaciji neke ideje. Toliko usmjerim pažnju na farbanje slika ,pređem korak od svjesnog u nesvjesno. Ruke svjesno čine pokrete, um istražuje razne nesvjesne priče. Neko stanje ni tu ni tamo, duboko opuštajuće.
U tom stanju, oslobođena svjesnih granica, obiđem masu odnosa. Jer je u odnosima po meni život. Kvalitetan život je u dobrim odnosima. Čim smo u odnosima više nije jedna ideja u igri. Tada je moja ideja u međudjelovanju s idejom nekog drugog bića.
Ukoliko sam čvrsto uokvirena vlastitom idejom, unutra u svojoj ideji, ne čujem i ne vidim tu drugu ideju. Mogu biti uz nekoga ali i daleko od nekoga. Srećem najviše osoba koje žive unutar par ideja, poduprte vlastitim stavovima i vrijednostima. U sigurnosti poznata kruga. Slijepe, gluhe, daleke...... U rovovima vlastitih ideja.
Mogu li u neko vrijeme, pustiti sebe. Otvoriti za taj drugi svijet koji je isto stvaran, kao moj. Ili tvoj.....?!
Ponekad moram. I tada se opustim, zaboravim sebe. I čujem i vidim i dozvolim vlastitoj ideji da se ispreplete, nadopuni, daje sebe svijetu oko sebe.
Ta međuigra ideja, donosi novu svijest, novi rad na nesvjesnom i novi proces koji vodi nekom ishodu.
Koji bi bio moj željeni ishod?
Pojasniti sebi svijet ideja i njihovu moć u ljudskome životu. Uz put vama dati nešto od vlastita promišljanja.
Ruke mi mirušu na boje ,mišići su poprilično u poslu u zadnje vrijeme. Volim te trenutke kada se sva dajem u realizaciji neke ideje. Toliko usmjerim pažnju na farbanje slika ,pređem korak od svjesnog u nesvjesno. Ruke svjesno čine pokrete, um istražuje razne nesvjesne priče. Neko stanje ni tu ni tamo, duboko opuštajuće.
U tom stanju, oslobođena svjesnih granica, obiđem masu odnosa. Jer je u odnosima po meni život. Kvalitetan život je u dobrim odnosima. Čim smo u odnosima više nije jedna ideja u igri. Tada je moja ideja u međudjelovanju s idejom nekog drugog bića.
Ukoliko sam čvrsto uokvirena vlastitom idejom, unutra u svojoj ideji, ne čujem i ne vidim tu drugu ideju. Mogu biti uz nekoga ali i daleko od nekoga. Srećem najviše osoba koje žive unutar par ideja, poduprte vlastitim stavovima i vrijednostima. U sigurnosti poznata kruga. Slijepe, gluhe, daleke...... U rovovima vlastitih ideja.
Mogu li u neko vrijeme, pustiti sebe. Otvoriti za taj drugi svijet koji je isto stvaran, kao moj. Ili tvoj.....?!
Ponekad moram. I tada se opustim, zaboravim sebe. I čujem i vidim i dozvolim vlastitoj ideji da se ispreplete, nadopuni, daje sebe svijetu oko sebe.
Ta međuigra ideja, donosi novu svijest, novi rad na nesvjesnom i novi proces koji vodi nekom ishodu.
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET