Kako je
jednostavno roditi se kao čovjek, pomisli Bog, roditi se kao što se već
rađaju oni koji nemaju mnogo, osim sebe i onih koji ih vole, ako se
uopće može imati više od toga.
Kako je mučno roditi se kao
čovjek, pomisli čovjek. Ni pitali te nisu hoćeš li, a sada traže i
više, traže i tebe. Dok ništa ne pitaš, svi su ti blizu. Od prvih
pitanja toliki odlaze. Ostaje li itko?
Kako je jednostavno živjeti kao čovjek, pomisli Bog. Ti voliš druge i
oni tebe vole. Tako je toplo u blizinama kada je čovjek uz čovjeka.
Čovjek rađa čovjeka, živi sa njime, s njime i umire. A onda, opet smo
zajedno.
Kako je mučno živjeti kao čovjek, pomisli
čovjek, i biti sam u svemu i dalek svima, umoran od toga što od svega
ničega nema ili tek nešto, a i to je slabo i nepostojano.
Kako je jednostavno umrijeti kao čovjek, pomisli Bog. Doista to je tako
dobro. Nakon smrti još si jednostavniji, topline su još toplije, oni
koji su ti bili bliski još su ti bliži. A i ja sam tu.
Kako je mučno umrijeti kao čovjek - pomisli
čovjek. Život čitav k tome i vodi: od nigdje nikamo, po ovim blatnim
putovima i srcima, i samome sebi težak. Poslije svega tek zemlja kao
što bi bilo i bez toga.
Ja sam se rodio kao čovjek, šapne Bog. Živio sam i umro kao čovjek, i
poznajem sve što te muči. Znam da ti nije lako. Ni meni nije bilo. I
zato sada živim, zato sada živiš ti. Dok se uspinješ, ne opterećuj se
pitanjima kojima ne znaš odgovora. Kad se uspneš, sve će se pokazati
pred tobom i tada ćeš shvatiti što sam mislio s tobom i sa svime što ti
se događa.
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET