Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati...
Zažmiri... Sklopi svoje oči...
I voli... Voli iz dubine svoga srca...
I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Krećemo se kroz život.. uporno nešto tražimo... sve, samo da nam život ne bi bio prosječan i običan.. uvijek u potrazi za nečim.. izazovima, počecima, mogućnostima, iskušenjima, odricanjima.. htjeli bi više..težimo za mnogo lijepih stvari, materijalnih, potrošačkih.. bogatstvom.. uspjehom u društvu.. Žrtvujemo svoje vrijeme, trud i snagu za opstanak u životu, misleći kako možemo ispuniti naše potrebe materijalnim stvarima.. nadajući se da ćemo više uživati ako više imamo.. kupovanjem, stremljenjem da sve imamo i sve probamo, a opet osjećamo nezadovoljstvo i praznine.. Upravo zato jer ulažemo u stvari, a ne u sebe.. krademo sebe koračajući u idili privremenog i površnog.. poštujući tu ljepotu zanemarujemo sebe tisućama nepotrebnih stvari.. ne živimo ono što jesmo.. tada u nama počinje glad za ispunjenjem.. duša traži zadovoljenje, zakrpe za duševnu pustoš.. i tada kreće potraga.. A u vanjskom svijetu nema ničega što bi nas moglo istinski zadovoljiti jer ispunjenje, spokojstvo, blaženstvo, sreća i sloboda je unutarnje stanje u nama.. drugim riječima što više imaš manje sreće doživljavaš.. treba u svemu biti skroman jer ta skromnost te štiti od nezadovoljstva.. a sve ima svoju mjeru.. Danas, nije lako biti istinski sretan, imati životni uspjeh i unutrašnji mir.. Treba prvo prihvatiti sebe onakvim kakvim jesmo.. biti ono što jesmo, sa svim onim što jesi.. opustiti se i osloboditi pritiska da stalno moraš biti više i bolje.. iluzije da moraš svakodnevno potvrđivati svoju vrijednost onim što imaš.. ..i praznina završava tamo gdje počinje prvi korak za vlastitog tražitelja.. ..a opuštenost i strpljivost sa samim sobom daju radost u upoznavanju i razvijanju svojih vlastitih talenata i darovitosti
za vlastitog tražitelja
OdgovoriIzbrišiKrećemo se kroz život.. uporno nešto tražimo... sve, samo da nam život ne bi bio prosječan i običan.. uvijek u potrazi za nečim.. izazovima, počecima, mogućnostima, iskušenjima, odricanjima.. htjeli bi više..težimo za mnogo lijepih stvari, materijalnih, potrošačkih.. bogatstvom.. uspjehom u društvu..
Žrtvujemo svoje vrijeme, trud i snagu za opstanak u životu, misleći kako možemo ispuniti naše potrebe materijalnim stvarima.. nadajući se da ćemo više uživati ako više imamo.. kupovanjem, stremljenjem da sve imamo i sve probamo, a opet osjećamo nezadovoljstvo i praznine..
Upravo zato jer ulažemo u stvari, a ne u sebe.. krademo sebe koračajući u idili privremenog i površnog.. poštujući tu ljepotu zanemarujemo sebe tisućama nepotrebnih stvari.. ne živimo ono što jesmo.. tada u nama počinje glad za ispunjenjem.. duša traži zadovoljenje, zakrpe za duševnu pustoš.. i tada kreće potraga..
A u vanjskom svijetu nema ničega što bi nas moglo istinski zadovoljiti jer ispunjenje, spokojstvo, blaženstvo, sreća i sloboda je unutarnje stanje u nama.. drugim riječima što više imaš manje sreće doživljavaš.. treba u svemu biti skroman jer ta skromnost te štiti od nezadovoljstva.. a sve ima svoju mjeru..
Danas, nije lako biti istinski sretan, imati životni uspjeh i unutrašnji mir.. Treba prvo prihvatiti sebe onakvim kakvim jesmo.. biti ono što jesmo, sa svim onim što jesi.. opustiti se i osloboditi pritiska da stalno moraš biti više i bolje.. iluzije da moraš svakodnevno potvrđivati svoju vrijednost onim što imaš..
..i praznina završava tamo gdje počinje prvi korak za vlastitog tražitelja..
..a opuštenost i strpljivost sa samim sobom daju radost u upoznavanju i razvijanju svojih vlastitih talenata i darovitosti