Kad kažemo da radimo na sebi, što mi u stvari radimo? Rad na sebi podrazumijeva da radimo na svojoj ličnosti, s namjerom da se" popravimo", "poboljšamo", da budemo bolji i uspješniji kao osobe, zadovoljni sobom i svojim životom. U kojoj mjeri uspijevamo biti zadovoljni sobom i svojim životom? Zadovoljni smo kad ostvarimo ono što smo zacrtali. Hoćemo li postići to što smo na početku zamišljali, to ovisi i o tome koliko smo dobro odmjerili svoje realne mogućnosti i sposobnosti, ali i imamo li potrebne karakterne osobine da bi poduzeli ono što treba da bi ih ostvarili.
"Tvoja sudbina je tvoj karakter"
To znači da je naš karakter odgovoran za to u kojoj ćemo mjeri ostvariti svoje ciljeve i zadovoljiti svoje potrebe, te uskladiti svoju stvarnost sa svojim idejama. Karakter je skup osobina ili kvaliteta ličnosti koje dijelimo na mane i vrline. Prema kozmičkom zakonu "sve je jedno", svatko od nas nosi u sebi potencijal za sve osobine, za sve mane i sve vrline. Sve što može učiniti i postići bar jedan čovjek, mogu postići svi ljudi. Prema kozmičkom zakonu "slično privlači slično", u svoj život privlačimo sebi slične ljude, iako obično mislimo da se u susretu dvoje ljudi privlače suprotnosti. Ono što jest suprotno jesu dvije krajnosti jedne te iste osobine. Npr. otvorena agresivnost jedne osobe koja podlegne navali snažnog osjećaja ljutnje pa postane destruktivna i agresivna prema drugim ljudima, ima kao svoju suprotnost osobu koja ne osjeća jasno ljutnju i ne pokazuje agresivnost prema drugim ljudima nego je potiskuje.
Što učiniti s ljutnjom?
Ljutnja je korisna emocija koja nam pomaže da se branimo u odnosima s drugim ljudima, kad je ugrožena naša sigurnost ili cjelovitost na bilo koji način. Kad nam drugi ljudi nešto otimaju, vrijeđaju nas, omalovažavaju, iskorištavaju nas, normalno je da osjetimo ljutnju. Ljutnja nam pokazuje da nešto nije u redu i da nešto treba poduzeti u svoju obranu. Pokazivanje ljutnje trebalo bi biti konstruktivno i ne na štetu drugih, ali ni na štetu sebe. Kad su emocije snažne, naročito kad su negativne, ne osjećamo se dobro. Plašimo ih se, ako nismo naučili prepoznati svoje emocije i vladati se konstruktivno, tada ne znamo što bi s njima. Pokušavamo ih potisnuti ili se pak prepuštamo da nas ponesu i da nam "pomute razum". Kad potiskujemo ljutnju ili bilo koju drugu emociju, mi blokiramo energiju. Međutim, energiju ne možemo ni zaustaviti ni uništiti, možemo je samo preusmjeriti i transformirati. Pretjerano iskaljivanje izazvat će reakciju i povratni udarac, a potiskivanje i negiranje (tipična izjava: "Nije ništa, nije ništa!" neće uspjeti, jer se potisnuta energija negdje mora pojaviti. Ako nije prema van onda je usmjerena prema unutra, prema sebi samome.
Osoba koja ne može kontrolirati svoje agresivne porive i za koju kažemo da je agresivna, sklona je u najmanju ruku da stalno i neugodno opominje, savjetuje, kritizira, kontrolira, naređuje i maltretira druge ljude, a to može činiti na razne načine: verbalno, psihički, emocionalno, fizički. Takva osoba osjeća snažnu ljutnju, stalno je u stresu,te na kraju oboljeva od srčanih tegoba. Druga osoba, koja previše kontrolira svoje agresivne porive i trudi se da ih ne pokazuje prema van, naoko djeluje smireno i miroljubivo, tolerantno, popustljivo, guta uvrede i s mirnoćom podnosi poraze, žali se na nepravdu ali se ne bori protiv nje, osjeća samosažaljenje, razočaranje, međutim, njezina agresivnost nije nestala nego svoj izražaj također nalazi u maltretiranju, ali ne drugih nego sebe. Takva osoba pati, iznutra se grize, muči samu sebe razmišljanjima, osjeća unutarnji kaos neodlučnosti i bespomoćnosti, i na kraju završi s nekom bolešću kao što je čir na želucu.
Iako je društveno prihvatljivije ne pokazati svoj bijes, ne napadati, ne razbijati, biti miran i tih i ne divljati od ljutnje i bijesa, problem je isti: jedna osoba ne zna što bi sa silnim neugodnim emocijama pa ih guta, dok druga također ne zna što bi njima i kako bi ih konstruktivno iskoristila, pa uništava oko sebe da bi na kraju izazvala okolinu da kad-tad uzvrati udarac. Prema tome, mazohist i sadist imaju isti problem: kontrola agresivnosti. Prava doza kontrole emocija trebala bi nam osigurati takvo ponašanje koje će biti vođeno tom emocijom, ali neće činiti štetu ni drugima ni nama samima, nego će dovesti do rješenja konflikta od kojeg će svi imati koristi. Za osobe koje to znaju, kažemo da su uravnotežene, izbalansirane, mudre, zrele.
Koga i kako privlačimo u svoj život?
Privlače se ljudi koji imaju isti problem, ali ga manifestiraju na suprotne načine. Zašto nemaju svi ljudi jednake osobine: zašto nisu svi smireni, razumni, pošteni, radišni, miroljubivi, hrabri, pametni, spretni, snalažljivi? To što nosimo ove a ne one osobine, posljedica je složenih mehanizama. U vrlo maloj mjeri su nasljedne, a u većoj mjeri se osobine grade tijekom djetinjstva, mladosti, ali i u zreloj dobi. Izgrađujemo ih kroz odgoj tako što usvajamo ono što nam odgajatelji govore i kako nas usmjeravaju, ali još više naučimo oponašanjem uzora. Kad se određeno reagiranje u nekoj situaciji ustali ono postane navika. Tada kažemo da smo usvojili osobinu, da gradimo ličnost. Navike nije lako mijenjati, ali nije nemoguće. Ličnost, osobnost, karakter, ego, to su slični pojmovi. Sastoje se od osobina. Osobine koje su poželjne nazivamo vrlinama, a nepoželjne manama. Vrline nam osiguravaju uspjeh i ugled u društvu, a mane ne. Osim toga, vrline nam pomažu da ostanemo psihički zdravi, dok nas mane vode u poremećaje ličnosti.
Čista osoba je ona koja nema mana. U tom kontekstu govorimo i o čistom srcu i o čistoj duši, a to je ona koje nema negativnih osjećaja mržnje, ljutnje, straha, i koja ne poznaje taštinu i laž, koja nije osvetoljubiva ni sebična, itd. Dobra je vijest da se karakter ipak može mijenjati i korigirati, da nije dat jednom zauvijek. Kad u nekom momentu zaključimo da nešto s nama ne valja, da treba promijeniti neke stvari u svom životu, obično kažemo da "radimo na sebi". Kada radimo na sebi, ustvari, mijenjamo svoj karakter i svoje osobine, a osobine određuju kako se ponašamo i kako razmišljamo.
Različiti polovi naših karakternih osobina
Svaka osobina ima svoj negativan i svoj pozitivan aspekt. Npr. strah je koristan kad nas upozorava na realnu opasnost i priprema za obranu, a negativan kad je bezrazložan, neracionalan i kad sputava naš normalan život. Hrabrost je pozitivna kad se treba suočiti s opasnošću i podnijeti bol ili napor da bismo se izvukli iz opasne situacije, ali je negativna kad je nerazumna i navodi nas na opasne radnje kojima ugrožavamo svoj život. Svaka osobina ima svoju suprotnost, svoj blizanački par:
darežljivost-škrtost,
odgovornost-neodgovornost,
štedljivost-raspiništvo,
radišnost-lijenost, itd.
Svaka osobina iz para ima i svoje ekstreme. Također, svaka osobina ima i svoju razumnu mjeru. Npr. radišnost treba imati svoju razumnu mjeru. Ne treba biti ni pretjerano velika jer postaje opsesija koja služi sama sebi, a ne služi svojoj svrsi: radišnost ima svrhu da pribavi sredstva za život i osigura osjećaj uspjeha u radu, ali tako da ostavi dovoljno prostora i za druge sadržaje. Kad osoba ima uravnotežene osobine, kažemo da je to potpuna osoba, harmonična, da je cjelovita. Takva osoba zna kad treba popustiti, a kad zapeti, kad dati a kad tražiti, kad raditi, a kad stati, kad pomagati drugima a kad ih pustiti na miru. Takva osoba je u miru sama sa sobom i sa svojom okolinom. Osoba koja nije cjelovita dio svojih osobina ne prihvaća, potiskuje ih, pa se one reflektiraju u njezinoj okolini, u drugim ljudima.
Prema narodnoj izreci "svaka rupa nađe zakrpu" necjelovite osobe ulaze u veze i odnose s drugim ljudima pa se tako nađu u paru ljudi sa suprotnim osobinama: škrtac i netko tko ga potkrada, agresivac i plašljivac, radišan i ljenčina. Što jedan iz para dublje potiskuje neku osobinu, to više nesvjesno izaziva onog drugog da pokaže suprotnu stranu iste osobine. Npr. što jedan više cmizdri i pokazuje svoju nemoć i nesposobnost, to više potiče onog drugog da ne bude cmizdrav nego da razvije svoje sposobnosti i da nešto korisno poduzme. Dva cmizdrava i nemoćna zajedno teško da ćete pronaći. Ili dva jednako opasna siledžije, također ne idu zajedno. Uvijek je jedan opasniji, a drugi manje opasan. Kad jedan iz para očisti svoju osobinu, i onaj drugi će svoju "normalizirati", a da ne mora ni znati što se s prvim događa, ili će se jednostavno udaljiti i pronaći novu osobu za koju će se zakačiti. Kad jedan prestane biti lakovjeran, onaj kraj njega, lažljivac, ili će prestati lagati ili će pronaći novu budalu. Kad jedan prestane trpiti da ga drugi iskorištava i živi na njegovoj grbači, taj drugi će ili početi sam raditi, ili će pronaći novu budalu.
Iz tko zna kojih razloga, ljudi vjeruju u mitove da postoji mogućnost da će se zbog njihovog trpljenja i strpljenja ili zbog njihovih savjeta i prijetnji osoba koja ih tlači promijeniti i popraviti: vjeruju da će nasilnik prestati tući, da će lažljivac prestati lagati, da će partner prestati biti nevjeran, da će sebičan i pohlepan postati darežljiv i da će odjednom postati pravedan, da će čangrizava i zločesta kolegica iz ureda postati uglađena i dobronamjerna. Ali, to ne funkcionira tako. Lažljivac će prestati lagati kad mu prestanemo vjerovati, partner će prestati biti nevjeran kad mi prestanemo tolerirati nevjeru, nasilnik će prestati tući kad ga se prestanemo bojati. Glumci ne igraju predstave radi sebe nego radi publike. Kad nestane publike, prestat će igrati. Znači, treba mijenjati sebe. Međutim, treba znati da se nakon takve promjene sebe samih moramo suočiti s posljedicama. Hoće li druga osoba i dalje biti s nama u odnosu ili će otići-na obje mogućnosti treba biti spreman. Ako nismo spremni suočiti se s gubitkom osobe s kojom smo u nezdravom odnosu, a i dalje patimo u tom odnosu, znači da nam takav odnos treba. Znači da je "rupa našla zakrpu". Ako je tako, nemamo se što žaliti, onda prihvatimo to što imamo. Ako nam se ne sviđa, onda nemojmo kukati nego poduzmimo nešto konstruktivno. Da bismo prestali privlačiti suprotnosti, trebamo očistiti i razriješiti, a ne odreći se i potisnuti to što nam nije potrebno i što nas sputava. Na tim principima temelji se tehnika "Ogledalo".
Kad nas iritira nečije ponašanje, izazove u nama emocionalno uzbuđenje i snažnu reakciju, prvo pomislimo da je to zato jer mi u sebi nemamo tu osobinu, jer mi nismo takvi, a ovi drugi jesu i zato nas iritiraju. Kad stalno u svoj život privlačimo ljude koji nas iritiraju jer su npr. pohlepni, nemoralni, oni u stvari ogledavaju naš negativni aspekt, dio nas samih koji bi mogao biti pohlepan i nemoralan kad bi nam popustile kočnice. Ali, to je ipak dio nas, i zato nas kopka i stalno "bode u oči". Osoba u ogledalu je naša obrnuta slika, kao što ogledalo inače jeste, lijevo je desno i obratno, i odražava jedan naš dio, ne cijelu ličnost.
Napomena: Nije doslovno baš sve oko nas naše ogledalo. Ogledalo se ne odnosi na ljude i događaje koji su od nas daleko, koji se nas direktno ne tiču, s kojima nismo u odnosu ili direktnoj vezi. Također, nisu svi slučajevi iz odnosa nasilnik-žrtva privučeni i izazvani žrtvinim osobinama. Psihopatski nasilnik ne vlada se po naravnim zakonima, nego njime vladaju neke druge sile, kod kojih vježba "Ogledalo" ne pomaže. Postoje i događaji i odnosi među ljudima koji su vođeni drugačijim silama i njihov tijek ne ovisi o našoj energiji i osobinama, te na njih ne možemo direktno utjecati ovom tehnikom. Osim ogledala pojedinca, postoji i ogledalo grupe, kolektivne svijesti, kojoj pripadamo rođenjem i ne možemo lako utjecati na njezinu karmu. Tehnika je korisna u odnosima s ljudima s kojima živimo ili radimo, koji nam svojim ponašanjem ukazuju na naše vlastite slabosti. Evo, kako funkcionira ova tehnika korak po korak:
TEHNIKA OGLEDALO
1. Prvo treba prepoznati koja je to osobina koja motivira drugu osobu na ponašanje koje nas iritira. Pokušajte što točnije jednom riječju imenovati tu osobinu.
2. Zatim tu istu osobinu koju primjećujemo kod drugih, treba kod sebe očistiti. Koncentrirajte se na svoju namjeru da iz sebe očistite svoju negativnu osobinu. Možda će nam u sjećanje dolaziti scene kad smo se sami ponašali vođeni tom osobinom, i to nismo sebi mogli oprostiti. Razmislimo o pozitivnim i negativnim aspektima, prisjetimo se svojih
razloga, odluka. Zatim ćemo tu osobinu kod sebe čistiti i pomiriti se s njom, te je otpustiti. Ako nam ne dolaze takve misli i sjećanja, svejedno nastavimo s postupkom čišćenja.
3. Čišćenje: Prije svega, osigurajte si mir. Isključite telefone, osigurajte da vas nitko ne ometa i prekida 10 do 15 minuta. Ako se ne možete odvojiti od buke, pustite laganu muziku koja će vam kao zvučni zid pomoći da se odvojite od zvukova koji bi vas mogli ometati. Dobri su CD-i s muzikom kreiranom za meditaciju, ili bilo koja vama dobro poznata muzika uz koju se inače osjećate smireno.
Opustite se. Smjestite se udobno, opustite mišiće nekom od tehnika opuštanja tijela. (Postoje brojne tehnike opuštanja mišića. Npr. Udobno legnete ili sjednete, zamišljate redom dio po dio tijela kako postaje težak i topao, počevši od nožnih palaca, stopala, redom do vrha glave. Ili, zamislite da je vaše tijelo prozirno i da promatrate kako se ispunjava tekućinom ugodne temperature plave ili bijele boje. Dok se koncentrirate na zamišljanje slika-vi ne možete istovremeno misliti na neugodnosti, i zato se umirujete.)
Opustite um i dišite duboko. Disanje: udahnite zrak kroz nos i zamislite kako putuje kroz grlo, ispunjava pluća i puni trbuh. Zadržite dah. Izdišite na usta tako da zamišljate kako zrak istiskujete iz trbuha, pluća, grla, usta (stisnite usne u U-O). Pustite svoje misli da oteku od vas. Koncentrirajte se samo na disanje. Pomaže ako pri tome brojite: dok udišete brojite do 4, zadržite zrak do 4, izdišite do 4, ponovno zadržite dah do 4.
4. Sjedite udobno smješteni i opušteni, zatvorenih očiju. Zamislite da držite u rukama zlatnu kocku, ili neki kontejner, posudu, i slično. Vizualizirajte sebe kako iz sebe vadite negativnu osobinu i stavljate je u tu posudu. Ta se osobina može prikazati simbolično, slikom: kao smeće, kuglice, kamenje, bilo što, i može se nalaziti bilo gdje u tijelu ili na njemu. Kad ste napunili posudu, zatvorite je. Iznutra, u središtu posude-kontejnera zamislite da se upalila mala bijela lampica, koja se povećava i isijava sjajnu bijelu svjetlost. Svjetlost se širi i prožima posudu, posuda se u njoj rastvara, dok sve ne postane kugla bijele svjetlosti. Zatim tu kuglu pošaljite Izvoru na iscjeljenje: podižite ruke zamišljajući kako bacate posudu prema gore, i pratite je kako nestaje u visini (kao u SF filmovima). Izvor je ono što vi osobno smatrate vrhunskim bićem, izvorom života. Može to biti središte galaksije ili središte svemira, početak svega, viša svijest , nad-ja, (id), ili vrhovni duhovni autoritet (prema vašim religioznim ili ateističkim uvjerenjima).
Dok u mislima pogledom pratite kako kugla bijele svjetlosti nestaje u visinama, duboko udahnite i izdahnite zrak. Zamolite za iscjeljenje i za suprotnu osobinu, vrlinu koja je suprotna mani koju ste čistili, te zamislite kako se kupate pod tušem od bijele svjetlosti ili jedne ili svih od sedam sjajnih duginih boja, sve dok ne počnete i sami zračiti svjetlost.
Izrecimo zahvalu Izvoru.Ostanemo još kratko zatvorenih očiju, umirimo disanje i polako otvorimo oči.
Ovaj postupak možemo provesti i tako da na početku zamolimo duhovne vodiče ili anđele za pomoć, te im na kraju zahvalimo. Cilj ove tehnike je osvijestiti sve svoje aspekte, osvijestiti pravu sliku sebe, otpustiti negativne osobine. Tako skupljamo svoje razasute dijelove koji se zrcale u drugim ljudima i postajemo cjelovitiji. Posljedica je osjećaj stabilnosti, centriranosti, i veza sa pravim JA. U osobnim odnosima, rezultati će biti vidljivi u tome što ćemo moći lakše i kvalitetnije komunicirati s osobama koje su nas ranije iritirale. Osobe koje crpe našu energiju više se neće približavati, a ni mi njih nećemo privlačiti, jer i mi smo njima ogledalo jednako kao i oni nama.
Rad s tehnikom Ogledalo nije epizoda kojom se bavimo kratko vrijeme, nego taj rad traje godinama. Da bi osoba postigla korjenite promjene u svom ponašanju potrebno je najmanje jedna do pet godina, ovisno o dubini problema. Kad očistimo jedan sloj, na vidjelo će isplivati onaj koji je bio ispod toga. Doći će do izražaja druga blokada, koja je dublje bila potisnuta od prve, i koja je s njom u uzročno-posljedičnoj vezi. Kad do kraja očistimo sebe, ništa nas više ne može izbaciti iz takta, ne možemo se lako naljutiti ili se osjećati beznadno i povrijeđeno, te postignemo kontrolu nad sobom. Kako se rješavamo negativnih osobina i izgrađujemo vrline, tako u svoj život privlačimo ljude koji zrcale naše pozitivne osobine, pa time, mijenjajući sebe, mijenjamo svoju okolinu i
posljedično, cijeli svijet.
"Ogledalo" se jasno očituje u obiteljskim odnosima i odgoju djece. Djeca su ogledalo svojih roditelja. Primjer: Čest je slučaj da majke koje upadnu u depresiju zbog nekog traumatičnog događaja kojeg su doživjele, primjete da su im djeca postala agresivnija nego što su bila. Djeca su ogledalo svojih roditelja. Zato se agresivnost djece ne može liječiti, jednako kako što nema smisla počešljati svoju zrcalnu sliku u ogledalu. Češljamo original pa se frizura vidi na slici u ogledalu. Kad majka riješi svoj problem s agresivnošću (depresija je potisnuta agresija), tada se ponašanje djeteta normalizira. Isto pravilo vrijedi i za ostale probleme koje imaju djeca u svojem ponašanju. Roditelj je i kalup za svoje dijete. Svjesno ili nesvjesno prenosi na dijete niz svojih osobina, mana, modela ponašanja. Ako ne vidimo drugog razloga da bi počeli raditi na sebi, onda bi sreća naše djece trebala biti dobar motiv.
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET