DAVORKA I NJEN SVIJET
Antropozofija
Goetheanum u Dornachu, svjetsko središte antropozofskog pokreta
Antropozofija (od grčkog ανθρωπο+σοφία, ljudska mudrost) je skup
ezoteričnog znanja o duhovnoj naravi
čovjeka, svijeta i
svemira. Daje i posebne upute za
meditaciju. Utemeljena je početkom
20. stoljeća u
Švicarskoj i Njemačkoj.
Težeći što većoj nepristranosti, sa namjerom uspostavljanja objektivne egzaktne
znanosti s područja natprirodnog, njen utemeljitelj
Rudolf Steiner je u središte interesa uvijek postavljao predmet svog proučavanja, prije negoli je davao osobna gledišta.
No antropozofija se danas često tumači kao
sinkretistički spoj zapadne filozofije
idealizma,
gnosticizma, kršćanstva, i
hinduističkih učenja.
Antropozofija se razvijala prema potrebama slušateljstva koje se
obraćalo osnivaču antropozofije: „Osnovni ugođaj antropozofskog
izlaganja mora u najvećoj mjeri odgovarati najdubljoj potrebi srca onih
ljudi kojima je antropozofija potrebna.“
Antropozofija nastoji preispitati cjelokupan krug ljudske djelatnosti,
uključujući velikim dijelom religiju, znanost i umjetnost,
suprostavljajući se, po mišljenju začetnika ovog pokreta,
materijalizmu današnjeg vremena.
Ime
Osnivač ove discipline dr.
Steiner
izbjegavao je samo jedan strogo važeći naziv za nju. Isto vrijedi za
njene pojmove i ideje. Ovaj sustav predodžbi često je nazivao duhovna
znanost, znanost o duhu i slično. Duhovna znanost je pojam proizišao iz
njemačke filozofske tradicije Ovaj pojam se danas naziva
humanistička znanost. Ipak, ovaj duhovni pokret se najčešće svrstava u ezoteriju i filozofiju, rjeđe u službenu znanost, iako ima i neka
teološka obilježja.
Riječ
antropozofija koristio je još
velški alkemičar i filozof Thomas Vaughan u 17. stoljeću. Ovim imenom služio se i njemački
filozof Immanuel Hermann Fichte. Steinerov profesor na
bečkom sveučilištu Robert Zimmermann svoje temeljno djelo o estetici nazvao je »Antropozofija u obrisima« (
Anthroposophie im Umriss). Rudolf Steiner ime antropozofija prvi puta koristi
1902.
godine kada je održao niz predavanja koje je nazvao »Od Zaratustre do
Nietzschea. Povijesni razvoj čovječanstva prema pogledima na svijet od
najstarijih orijentalnih vremena do sadašnjosti ili antropozofija« (
Von
Zarathustra bis Nietzsche. Entwicklungsgeschichte der Menschheit an
Hand der Weltanschauungen von den ältesten orientalischen Zeiten bis zur
Gegenwart, oder Anthroposophie).
Vanjska primjena
Kad su Rudolfu Steineru pristupili poljoprivrednici, dao im je
naputke o načinu na koji bi trebalo obrađivati tlo i uzgajati biljke u
svrhu proizvodnje hrane. Ovo je kasnije nazvano
biodinamička poljoprivreda. Kada je održavao predavanja radnicima raznih tvornica o
trostrukom društvenom poretku
gdje je spomenuo potrebu o sveobuhvatnom školovanju, prišli su mu
radnici i uprava tvornice cigareta Waldorf-Astoria sa željom da njihova
djeca pohađaju takovu školu; stvorena je osnova za novi način
obrazovanja i odgoja temeljen na duhovnim načelima, kao i sustav vrtića i
škola pod nazivom
waldorfska pedagogija. Steiner je u uskoj suradnji sa dr. Itom Wegman razvio
antropozofsku medicinu (koju su primjenjivali njegovi učenici kao npr.
Wilhelm Pelikan).
Također je održao niz predavanja za liječnike, dajući poticaj za
promatranje i liječenje čovjeka s obzirom na njegovu duhovno-duševnu
organizaciju.
Odnos prema religiji
Ovaj duhovni pokret polazi od
kršćanstva
kao od premoćnog vjerskog poticaja, temeljito obrazlažući ovaj stav:
„Antropozofija ne želi preuzeti mjesto kršćanstva već naprotiv, željela
bi biti instrument u njegovom razumijevanju".
Antropozofija postavlja
Isusa Krista u središnje mjesto. Smatra da se čovjek kao pojedinac razvija kroz
uzastopne zemaljske živote, napredujući prema savršenijem obliku, kroz vjersko predanje
Bogu i Kristu. No unatoč ovome Steiner izričito dodaje kako sama antropozofija nije zamjena standarnom vjerskom životu, te kako ona nije
vjeroispovijest, premda daje neke upute u tom smjeru.
Pitanje zla
Sastavni dio antropozofije je i naučavanje o
Luciferu, Lučonoši i
Ahrimanu ili Vragu, i djelovanju
demonskih
duhovnih sila na život čovjeka. Prema antropozofskoj predodžbi
luciferska i ahrimanska bića su glavni izvor zla u svijetu, no ona vidi
njihov utjecaj i kao neizbježan i koristan. Po ovom stajalištu Lucifer
između ostalog djeluje na ljudsku sebičnost i buđenje nagona i strasti,
dok Vrag ima ulogu poticanja materijalizma,
ateizma, hladnog intelektualizma i izopačenih spolnih nagona. Ravnotežu između ove dvije krajnosti ljudsko biće nalazi u Kristu.
Pogled na umjetnost
Antropozofsko poimanje
umjetnosti
gotovo je istovjetno Goetheovom, koji je utjecao na Rudolfa Steinera.
On je umjetničko stvaralaštvo vidio kao područje u kojem do izraza
dolaze bića, stvari i pojave koje se na neki drugi način nikako ne bi
mogle izraziti.
Prvi antropozofi razvili su
euritmiju,
poseban oblik scenske umjetnosti. Euritmija je verbalni govor i zvuk
glazbe izražen kroz vidljive pokrete i geste euritmičara. U
slikarstvu,
poseban naglasak stavljen je na samu boju koja svojim prelazom iz
tekućeg u kruto stanje sama stvara oblike, što je kako vjeruju
antropozofi, preslikavanje samog procesa Stvaranja. U antropozofskom
slikarstvu priznata je zakonitost same boje. Njoj se pripisuje osobita
stvaralačka snaga. Svaka
boja ima sebi svojstven oblik što u umjetnosti inače nije priznato.
Antropozofski svjetonazor zauzima veoma neobično stajalište o
glazbi:
instrument je tako sam čovjek, a njegove žice su ljudski živčani
sustav, te na ovaj način čovjek kroz glazbu nazire djelovanje duha u
tvari, zaživljavanje duševnog u tjelesnom.
Umjetnost odijevanja je odraz sjećanja duše na predzemaljsko postojanje, dok je
arhitektura izražavanje onih oblika koje duša priželjkuje kad želi napustiti tijelo, bilo u smrti ili na bilo koji drugi način.
Kiparstvo
je ravnoteža između modne umjetnosti i arhitekture. Ono je izraz
djelovanja sila koje oblikuju čovjeka između smrti i rođenja. Ono
također izražava „prijašnja i buduća Zemljina planetarna utjelovljenja u
vezi s razvojem čovjeka.“
S obzirom da antropozofija poučava o raznom djelovanju duhovnih bića na čovjeka, ona tvrdi da se u
epskoj poeziji preko čovjeka izražavaju nadljudska bića, dok
dramsko stvaralaštvo vidi kao izraz podljudskih snaga i bića.
Lirika je ovdje ravnoteža između poetskog i dramskog.
Znanost
Za razliku od klasične
povijesti
koja se temelji na zapisima i arheološkim nalazima; na materijalnoj
osnovi, antropozofska povijest temeljena je na nadosjetilnoj spoznaji.
Ovo uključuje vidovito opažanje nevidljive stvarnosti, te spoznavanje
putem osnaženog mišljenja. Na ovaj način ona opisuje cjelokupnu duhovnu
evoluciju čovječanstva,
Sunčeva sustava
i planete Zemlje, te ih stavlja u izravnu vezu sa nadljudskim bićima,
te iscrpno objašnjava kako je ukupna fizička pojavnost plod neprestanog
djelovanja istih duhovnih bića. Antropozofija nadalje ustraje na tvrdnji
da je za ispravno primanje i ispitivanje njenih predodžbi nužan razvoj
duhovno-duševnih organa ili
čakri, no i napominje da se njene ideje mogu primiti i zdravim razumom uz otvoren duh.
Znanstvenost antropozofije često se dovodi u pitanje. U izdanju
Opće enciklopedije JLZ iz 1977., stoji da je antropozofija "duhovno-mistična
doktrina."
Dr.sc. Ljubomir Radovančević u predgovoru Steinerovog predavanja
"Duhovni i fizički razvoj svijeta i čovječanstva" kaže da "danas
službeni filozofi antropozofiju smatraju anakronizmom..."
Ono što se inače nalazi samo u
mitologijama
i što je zapisano u nekim religijama, antropozofija pokušava uzdići na
razinu znanosti; polazeći od mitova i legendi kao od nečeg stvarnog, a
ne kao od nečeg što je samo iznjedrila ljudska mašta.
Antropozofija opaža četiri osnovna dijela čovjeka: fizičko, oku
vidljivo tijelo; zatim eterično ili životno tijelo; potom astralno
tijelo ili duša, te njegov duh ili duhovno tijelo koje antropozofija
naziva i ljudsko ja, ili ego.
U antropozofiji se češće o jednoj te istoj stvari daju različita a
ponekad čak i oprečna objašnjenja. Potpuna spoznaja neke stvari tako se
dobija tek nakon pomnog sagledavanja sa mnogih strana. Antropozofija
teži uvođenju
spoznavanja umjesto
teoretiziranja i
pretpostavljanja.
Samospoznaja
Duhovni razvoj pojedinca iscrpno je opisan u antropozofskim spisima.
Vođenje u ovom smislu u značajnom dijelu izneseno je u knjizi „Kako se
stječu spoznaje viših svjetova“ i u srednjim poglavljima djela „Osnove
tajne znanosti.“ Misaone vježbe i meditacija, osnovne su metode ove
duhovne discipline, kao i usmjeren odgoj ka njegovanju samog
mišljenja.
Pisana djela
Ovaj pokret najviše se temelji na pisanim djelima dr. Rudolfa Steinera pisanima na
njemačkom jeziku. Sadržaj pisanih knjiga kasnije je proširivan i produbljivan kroz brojna predavanja;kako javna, tako i kroz predavanja za članove najprije
teozofskog,
a kasnije antropozofskog društva diljem Europe. Temeljna pisana djela
su „Osnove tajne znanosti“ u novijem hrvatskom prevodu, ili poznatija u
starom srpskom prevodu pod nazivom „Tajna nauka u osnovama“, zatim „Kako
se stječu spoznaje viših svjetova“ , „Filozofija slobode“, „Teozofija“ i
„Kršćanstvo kao mistična činjenica“.
Antropozofija u Hrvatskoj
Sadašnje Antropozofsko društvo u Hrvatskoj u izvjesnoj je vezi sa
bivšim Jugoslavenskim antropozofskim društvom. Predsjednik ovog društva
bio je hrvatski liječnik dr.
Stanislav Župić. U bivšoj SFRJ ovo društvo bilo je aktivno već krajem
1920-ih. U sklopu društva objavljivane su knjige, izdavan je časopis
Upoznaj sebe, održavale su se i euritmijske predstave. Krajem osamdesetih antropozofska djelatnost prisutna je i u
Sarajevu i
Ljubljani (u
Beogradu je danas najviše aktivan Antropozofski kulturni centar).
U Hrvatskoj danas djeluje Antropozofsko društvo "Marija Sofija" sa
sjedištem u Zagrebu, dok je Splitu aktivan Antropozofski krug "Narnia".