Omar Akram - A day with you

Duhovnost znači buđenje. Većina ljudi, iako toga nije svjesna, spava. Rađaju se spavajući, žive spavajući, žene se i udavaju spavajući, spavajući odgajaju svoju djecu, i umiru spavajući, a da se nikada ne probude. Nikada ne upoznaju draž i ljepotu te stvari koju zovemo ljudskim bivstvovanjem. Znate, svi mistici - katolici, kršćani, nekršćani, bez obzira na to koju teologiju zastupaju, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti - svi se slažu u jednoj stvari: da je sve u redu, sve je u redu. Iako je svuda nered, sve je u redu. Zaista čudan paradoks. Ali, na žalost, većina ljudi nikada ne shvati da je sve u redu zato jer spavaju. Muči ih noćna mora.

Prošle godine čuo sam na španjolskoj televiziji ovu priču o jednom gospodinu koji je kucao na sinovljeva vrata. "Jaime", kaže, "probudi se!" Jaime odgovara: "Ne želim ustati, tata." Otac viče: "Ustani, moraš ići u školu!" Jaime kaže: "Neću ići u školu." "Zašto ne?" upita otac. "Postoje tri razloga." reče Jaime. "Prvo, zato što je to tako dosadno; drugo, zato jer me djeca zadirkuju; i treće, zato jer mrzim školu." A otac odgovara: "Čuj, ja ću ti reći tri razloga zašto moraš ići u školu. Prvo, zato što je to tvoja dužnost; drugo, zato što imaš četrdeset i pet godina; i treće, zato što si ravnatelj." Probudite se, probudite se! Odrasli ste. Preveliki ste da biste spavali. Probudite se! Prestanite se igrati sa svojim igračkama.


Anthony de Mello, Svjesnost

DAVORKA I NJEN SVIJET

OMAR AKRAM - Surrender

DAVORKA I NJEN SVIJET

Deepak Chopra
"Nasilje je možda svojstveno čovjekovoj prirodi, ali joj je svojstvena i njegova suprotnost: ljubav. Sljedeći stadij razvoja čovječanstva, korak za koji se pripremamo, bit će vođen silom te ljubavi." (Mir je put)

Loreena McKennitt Dickens Dublin The Palace Educational, Religious Purpo...

DAVORKA I NJEN SVIJET

Važni savjeti iz života

S obzirom da ulazimo u razdoblje promjena slijede tri savjeta, dobivena iskustvom velikih stranih korporacija, kako bismo preživjeli te promjene...

Savjet broj 1.

Sjedi vrana na drvetu, i cijele dane ne radi baš ništa.
Kada je mali zeko ugledao vranu, upita je:
“Mogu li i ja sjediti kao ti i da cijeli dan ne radim ništa ?”
Vrana odgovori: “Naravno, zašto ne.”

I tako zeko sjedne na zemlju ispod vrane odmarati se i da ništa ne radi.
Nakon nekog vremena, iznenada, pojavi se lisica, skoči na zeca... i pojede ga

Pouka priče je:

Da bi sjedio i ne radio ništa...

Moraš sjediti jako, jako visoko !


Savjet broj 2.


Razgovaraju puran i bik :

“Volio bih moći dohvatiti vrh drveta," reče puran, “ali nemam dovoljno snage.”
“Pa, zašto ti ne bi grickao malo moje balege?", odgovori bik.
"Ona je prepuna hranljivih sastojaka."

Puran pojede jednu hrpicu balege i shvati da mu je to stvarno dalo dovoljno snage da se popne na prvu granu drveta. Sljedeći dan, nakon što je pojeo još balege, popeo se na drugu granu. Konačno, nakon dva tjedna, puran je ponosno sjedio na vrhu. Ali, ubrzo ga je ugledao farmer, spretno ga upucao puškom i tako ga skinuo s drveta.


Pouka priče je:

Sranje te možda može dovesti do vrha, ali te ne može održati gore.


Savjet broj 3

Mala ptica je letjela na jug nošena vjetrom. Postalo je jako hladno, ptičica se smrznula i pala na zemlju, na veliko polje. Dok je ležala na zemlji, prišla joj je krava i ispustila nešto balege na nju. Dok je smrznuta ptičica ležala u gomili kravljih govana, shvatila je kako joj je postalo toplo. Balega ju je u stvari otkravila! Ležala je tako topla i sretna, pa je od radosti počela pjevati. Prolazeći tuda, mačka je čula ptičju pjesmu i prišla je to istražiti prateći zvuk, mačka je otkrila pticu ispod gomile kravljih govana, a zatim ju je spretno izvukla i pojela!

Tri su pouke ove priče

1 Nije svatko tko te uvaljuje u govna tvoj neprijatelj.

2 Nije svako tko te iz govana vadi tvoj prijatelj.

3 A kada si u velikim govnima, drži jezik za zubima !

Ljubav kakvu želim

DAVORKA I NJEN SVIJET

Ljubav kakvu želim


Uobičajeni radni dan u ordinaciji, oko 08:30, kada je stariji gospodin, oko 80 godina, ušao u čekaonicuu. Imao je ranu na palcu koju je trebalo pregledati. Odmah je rekao da je u žurbi jer ima sastanak u 9 sati.
Zamolio sam ga da sjedne i pričeka znajući da će proći možda i više od sat vremena prije nego što će ga netko pregledati. Stalno je pogledavao na sat.
Odlučio sam da ga ja pregledam obzirom da nisam imao drugih pacijenata. Pregledao sam ranu. Rana je bila dobro pa sam razgovarao s drugim liječnikom i dobio potreban materijal za uklanjanje šavova i saniranje rane. Kada sam skrbio oko njegove rane, upitao sam ga zašto se tako žuri. Bilo je čudno jer stari ljudi imaju dosta vremena za ono što žele. Gospodin mi je rekao da se žuri u starački dom na doručak sa suprugom.

Raspitivao sam se kako je njezino zdravlje. Rekao mi je da je ona tamo već duže vrijeme i da ima Alzheimerovu bolest. U razgovoru sam ga upitao hoće li se njegova žena ljutiti ako malo zakasni.. Odgovorio je da ona više ne zna tko je on i da ga već 5 godina ne prepoznaje.
Bio sam iznenađen i upitao ga:
„A vi i dalje idete svakog jutra kod nje iako ona ne zna tko ste?“
Nasmijao se, potapšao me po ruci i rekao: "Ona mene ne zna, ali ja nju znam..."
Tijelom su mi prošli trnci. Jedva sam suzdržavao suze. Kada je napustio ordinaciju rekao sam sebi:

“To je ljubav koju želim u svom životu.“

Istinska ljubav nije ni fizička, ni romantična Istinska ljubav je prihvaćanje svega što je bilo, što je, što će biti, i što neće biti.
Najsretniji ljudi ne moraju imati najbolje od svega;
Oni će napraviti najbolje od svega što imaju!

Loreena McKennitt~The old ways~-Opraštanje - najveći dar! (poučna priča) Dr Arun Gandhi, unuk Mahatma Gandhija i osnivač M.K.Gandhi instituta za nenasilje, u svom predavanju 9. lipnja na sveučilištu u Puerto Ricu, podijelio je slijedeću priču kao primjer 'nenasilja kod roditeljstva': „Imao sa 16 godina i živio sam sa roditeljima na institutu kojeg je osnovao moj otac u Južnoj Africi oko 18 milja izvan Durbana, u središtu šećerne plantaže. Živjeli smo duboko u unutražnjosti zemlje i nismo imali susjeda, tako da smo se dvije sestre i ja uvijek radovali odlascima u grad i posjetama prijateljima ili odlascima u kina. Jednoga dana me je moj otac upitao da ga odvezem u grad gdje se održavala jednodnevna konferencija na što sam sa radošću poskočio. Budući da sam ionako odlazio u grad gdje bih bio cijeli dan majka mi je dala listu namirnica koju je trebalo nabaviti, a otac me zamolio da se pobrinem za neke tekuće poslove kao na primjer odvesti auto na redovni servis. Kada sam odvezao oca tog jutra rekao mi je, 'Nađimo se ovdje u 17 sati, i ići ćemo kući zajedno.' Nakon što sam na brzinu poobavljao sve zadatke otišao sam direktno u nabliže kino. Toliko sam bio zaokupljen dvostrukom filmskom programu u kojemu je glavnu ulogu igrao John Wayne da sam zaboravio na vrijeme. Bilo je već 17:30 kada sam se sjetio. Dok sam otišao u servis i preuzeo auto te odjurio do mjesta gdje smo se otac i ja trebali naći bilo je već 18:00 sati. Zabrinuto me je priupitao, 'Gdje si do sada?' Bilo me je sram reći da sam gledao vestern film Johna Wayna te sam odgovorio, 'Auto nije bilo gotovo, zato sam trebao čekati.' Nisam znao da je on već zvao servis. Kada me je uhvatio u laži rekao mi je, 'Nešto nije bilo ispravno u mojem odgoju prema tebi što ti nije dalo dovoljno samopouzdanja da mi kažeš istinu. Kako bih vidio o čemu se radi, tj. gdje sam pogriješio, umjesto autom propješačiti ću 18 milja (29 km) do kuće te putem razmišljati o tome.' Tako se je on odjenuo i obukao cipele te počeo šetati u smijeru kuće. Već se bilo smrklo, ceste su bile neosvjetljene a put uglavnom nepopločan. Nisam ga mogao napustiti te sam tako pet sati i trideset minuta vozio iza njega promatrajući oca kako prolazi ovu agoniju zbog glupe laži koju sam izrekao. Tada sam čvrsto odlučio da nikada više neću lagati. Često se sjetim te zgode i pitam se u čudu da me kojim slučajem kaznio na način kako mi kažnjavamo svoju djecu bili uopće bio naučio svoju lekciju. Ne vjerujem da bih. Bio bih kažnjen i malo bih patio te bih ponovo napravio istu stvar. Ali ova jedna lekcija o nenasilju bila je toliko snažna da je ostala svježa u mom sjećanju kao da se dogodila jučer. To je snaga nenasilja.“ „Opraštanje je napuštanje mog prava da te mrzim zbog toga što si me povrijedio.“

DAVORKA I NJEN SVIJET

Opraštanje - najveći dar! (poučna priča)

Dr Arun Gandhi, unuk Mahatma Gandhija i osnivač M.K.Gandhi instituta za nenasilje, u svom predavanju 9. lipnja na sveučilištu u Puerto Ricu, podijelio je slijedeću priču kao primjer 'nenasilja kod roditeljstva':

„Imao sa 16 godina i živio sam sa roditeljima na institutu kojeg je osnovao moj otac u Južnoj Africi oko 18 milja izvan Durbana, u središtu šećerne plantaže. Živjeli smo duboko u unutražnjosti zemlje i nismo imali susjeda, tako da smo se dvije sestre i ja uvijek radovali odlascima u grad i posjetama prijateljima ili odlascima u kina.

Jednoga dana me je moj otac upitao da ga odvezem u grad gdje se održavala jednodnevna konferencija na što sam sa radošću poskočio. Budući da sam ionako odlazio u grad gdje bih bio cijeli dan majka mi je dala listu namirnica koju je trebalo nabaviti, a otac me zamolio da se pobrinem za neke tekuće poslove kao na primjer odvesti auto na redovni servis. Kada sam odvezao oca tog jutra rekao mi je, 'Nađimo se ovdje u 17 sati, i ići ćemo kući zajedno.'

Nakon što sam na brzinu poobavljao sve zadatke otišao sam direktno u nabliže kino. Toliko sam bio zaokupljen dvostrukom filmskom programu u kojemu je glavnu ulogu igrao John Wayne da sam zaboravio na vrijeme. Bilo je već 17:30 kada sam se sjetio. Dok sam otišao u servis i preuzeo auto te odjurio do mjesta gdje smo se otac i ja trebali naći bilo je već 18:00 sati.

Zabrinuto me je priupitao, 'Gdje si do sada?' Bilo me je sram reći da sam gledao vestern film Johna Wayna te sam odgovorio, 'Auto nije bilo gotovo, zato sam trebao čekati.' Nisam znao da je on već zvao servis. Kada me je uhvatio u laži rekao mi je, 'Nešto nije bilo ispravno u mojem odgoju prema tebi što ti nije dalo dovoljno samopouzdanja da mi kažeš istinu. Kako bih vidio o čemu se radi, tj. gdje sam pogriješio, umjesto autom propješačiti ću 18 milja (29 km) do kuće te putem razmišljati o tome.'

Tako se je on odjenuo i obukao cipele te počeo šetati u smijeru kuće. Već se bilo smrklo, ceste su bile neosvjetljene a put uglavnom nepopločan. Nisam ga mogao napustiti te sam tako pet sati i trideset minuta vozio iza njega promatrajući oca kako prolazi ovu agoniju zbog glupe laži koju sam izrekao. Tada sam čvrsto odlučio da nikada više neću lagati.

Često se sjetim te zgode i pitam se u čudu da me kojim slučajem kaznio na način kako mi kažnjavamo svoju djecu bili uopće bio naučio svoju lekciju. Ne vjerujem da bih. Bio bih kažnjen i malo bih patio te bih ponovo napravio istu stvar. Ali ova jedna lekcija o nenasilju bila je toliko snažna da je ostala svježa u mom sjećanju kao da se dogodila jučer. To je snaga nenasilja.“

„Opraštanje je napuštanje mog prava da te mrzim zbog toga što si me povrijedio.“

Loreena McKennitt - The Wind That Shakes The Barley.-Priča o ustrajnosti u svojim ciljevima

DAVORKA I NJEN SVIJET

Priča o ustrajnosti u svojim ciljevima

Čovjek koji pouzdano kroči u smjeru svojih snova, začas će se susresti sa neočekivanim uspjehom. Gradimo li kule u zraku, naš trud neće propasti, jer one tamo i pripadaju. Potrebno ih je samo poduprijeti temeljima. Mnoge osobe su ograničene u mislima, postupcima i rezultatima. Nikada ne prelaze granice ograničenja što su ih sami sebi postavili ili ih im je postavio netko drugi. Drugi nas mogu zaustaviti privremeno, ali mi smo jedini koji to možemo učiniti trajno.

Odrastao slon svojom surlom može podići blizu tonu tereta. Pripitomljeni slon mirno stoji vezan uz mali drveni štapić zaboden u zemlju. Dok je još bio mlad i nije dostigao svoju punu snagu, slona vežu teškim lancem za nepokretan željezni stup. Tim postupkom, nameću slonu da shvati, da koliko god snažno pokušavao prekinuti lanac ili pomaknuti i iščupati stup, to mu nije moguće učiniti. Kad slon postane velik i snažan, on i dalje vjeruje, sve dok ispred sebe na tlu vidi stup i lanac.

Netko je rekao da se to ne može napraviti, ali on osmijehom odgovori da možda ne može, ali neće reći ne dok ne pokuša. Stoga se bacio na posao sa tračkom osmijeha na licu. Ako se i brinuo, to je skrivao. Počeo je pjevati baveći se onime što se nije moglo napraviti i učinio je to.

Netko mu se narugao: "O, to nikada nećeš moći učiniti, barem nitko do sada nije uspio." Ali on je skinuo kaput i zasukao rukave, i poceo raditi. Podignute glave i prikrivenog osmijeha, bez imalo sumnje ili dvojbi, počeo je pjevati baveći se onime što se nije moglo učiniti i učinio je to.

Tisuće će vam ljudi reći da se nešto ne može napraviti, tisuće ljudi će vam proricati neuspjeh, tisuće će vam isticati, jedan za drugim, opasnosti koje samo čekaju da vas napadnu. Ali samo se bacite na posao sa tračkom osmijeha, zatim uzdignite glavu i počnite. Samo počnite pjevati baveći se time, što se ne može napraviti. I tako ćete uspjeti.

Loreena NcKennitt - Night Ride Across The Caucasus-Vlak života

DAVORKA I NJEN SVIJET

Vlak života

Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.

Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja.
Primjerice, naši roditelji...

Nažalost, istina je posve drukčija. Kadli-tadli oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje nakolonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva.

Međutim, u vlak će unići druge osobe koje će nam biti veoma važne.

To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti u svome životu.

Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.

Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć.

Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi nas sunovraćaju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.

Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tome odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće, potražiti ih te se pokušati smjestiti u njihov vagon.

Međutim, na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto je pored njih već netko drugi zauzeo.

I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka. I nikad se ti trenutci neće vratiti. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo.

Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.

Sjetimo se i toga da na svakome odsječku životnoga kolosijeka netko od suputnika može 'iskliznuti' te da treba naše razumijevanje i simpatije.

I mi ćemo možebit 'iskliznuti' s kolosijeka. I vjerujemo da će se netko naći tko će nas razumjeti.

I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas.

Bit ću veoma tužan i žalostan kad moradnem sići zauvijek s vlaka. Vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi.
Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajim nadu da će doći i glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno radovati.

Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogao povećati putnu prtljagu te da sam u nju stavio prave sadržaje.

Trudimo se i nastojmo da imadnemo sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje čežnju te lijepa i ugodna sjećanja.

Svima želim sretno i ugodno putovanje!

ooooo,da......hvala

DAVORKA I NJEN SVIJET
Dobrota, plemenitost i ljepota, ako nemaju zube odmah čim se rode, nestaju, venu ili kako god hoćeš, jer ih nitko ne zarezuje pol posto. Tek kad se zubi pokažu, većini ljudi biva jasno da se to nešto, zubato, ne da tek tako pogaziti. A većina cijeni samo ono što je dovoljno jako da samo sebi izbori opstanak.
Dobrota, plemenitost i ljepota, bez zubiju, osuđene su na uski krug zaljubljenika, bez šanse da se taj krug proširi. Iako se radi o vrlinama, ipak nisu same sebi svrhom. Svrha im je, valjda, uspješna primjena u životu.
Kad dijeliš okolo bisere svinjama, ove neće ni shvatiti što su progutale. Nakon što progutaju biser, ostaju gladne, pa će ugristi i tebe, bez imalo zahvalnosti. Samo one svinje čiji hranitelj, s vremena na vrijeme, pokaže zube znaju cijeniti, ako već ne biser koji im ovaj dobaci, a ono barem onoga koji ih hrani. Tj., barem neće njega pojesti.
S obzirom da već poprilično dugo znam da dijeliš bisere (što je vrlo plemenito od tebe), a zube pokazuješ rijetko, tek kad te netko duboko zareže, ovim odabirom sam te želio potaknuti da razmisliš i o rezultatima svojeg dijeljenja.
Usporedi slučajeve kad si i kad nisi pokazala zube.

Odbijte ili uzmite,vaš izbor......

DAVORKA I NJEN SVIJET
Ako vam netko nepoznat pruži otvorenu kutiju cigareta, dobro pogledajte prije nego što odbijete. Lako je moguće da se neće raditi o cigaretama, a još je lakše moguće da ću taj netko biti ja.
Misli spakirane u aforizme su poput duhana smotanog u cigarete. Kad se naviknete, ne možete bez njih.
Stoga ih volim “zarolati” i dijeliti iz kutije.
No, kako to na net-u nije moguće, nudim vam par “odmotanih”:

<3

život ili

DAVORKA I NJEN SVIJET
Shaman kaže:
…

Tada odlazim sa zemlje i vidim te
i mnoštvo drugih prizora zajedno…
i, premda ih ne mogu razumjeti,
vidim kako cjelina sačinjava simfoniju,
skladan ples:


Na kraju, stojim pred gospodinom.
Vidim ga kao Plesača;
i tu glupu,
besmislenu,
mučnu,
divnu stvar,
koju nazivamo život,
kao njegov ples…

:) :) :) :) :)

Kada bi bar naši "kršćani" to mogli shvatiti.
Da parafraziram onu: Samo srcem se dobro vidi
- Samo u Indiji se dobro vidi ...
Jer na Zapadu svi nose naočnjake i svoje zablude hoće nametnuti cijelom čovječanstvu.
A de Mello je prije svega bio Indijac. ;)

Boris Novković - U dobru i zlu

A što ima dalje?

Je li svjetlo na vidiku?

DAVORKA I NJEN SVIJET

IN MY DREAMS

Tko zna kada i kako

će svršiti

čarobni let kroz eone

u kojem vremenu

ćemo prestati tražiti put

u blještavom krajoliku

vječnoga božjega sna.

DAVORKA I NJEN SVIJET

neka bude blaga životu tvom i mom.

DAVORKA I NJEN SVIJET

Neka se ljubav iskri u svjetlosnoj muzici, u svjetlosnoj dimenziji, u zagrljaju neba. Neke ljubav tutnji vjetrom, neka se odmara tišinom, neka treperi dušom i neka zakorači srcem u sve naše sretne trenutke. Neka bude zvijezda večernica u tami mojega sna i zvijezda jutrenja u tvojem buđenju. Neka bude vatra u mojim venama i voda u tvojim rukama, neka pali želje i gasi strahove. Neka se ljubav zaigra bojama nade i snova, neka treperi strunama nebeske harfe, neka zapleše ljepotom ovog svitanja i

Faerie Realm...Dance of the Wild Faeries

U nedohvatnim dubinama duše, na obroncima sna i jave, netko očima nevidljiv, netko neznan ali srcu znan tka nježne niti svijesti u tananu čipku davnih snoviđenja. Slaže nisku od bisera kojima nas sidri u mirnu luku ove noći bez sna i u tišini osjetila naše misli, koje se kao pčele roje, pretvara u slike pastelnih boja koje nam šapuću davnu dječju uspavanku. Nečujno se vrti vreteno sna i prede svilene niti koje se omataju oko srca i odnose nas u vrijeme lijepih uspomena. Mi tonemo u beskarajni ocean sna, a čudesno čipkasto tkanje, tkivo izraslo iz godina, mjeseci, dana, ta neprekidiva nit vremena, nit sudbine, to čudesno klupko u kojem su skriveni čvorovi nesreće i sreće, tuge i veselja, patnje, ljubavi i znanja nevidljivom rukom tka želje, žudnje i čežnje u veo kojim omata usnulu dušu i odvodi je u sretne trenutke davnih susreta, prvih poljubaca, u željeni zagrljaj na pješćanom žalu sjećanja, u plavićaste daljine unutarnjeg svemira. U tom bezvremenom svijetu satkanom od tkiva proživljenog života mi postajemo srećenauti, lebdimo na lavu anđeoskih krila, putujemo tim beskrajem iza spuštenih trepavica, jezdimo nad lagunom njegova kraljevstva, osjećamo mirise drevne republike, postajemo jahači tajnovitog vjetra sudbine, sudionici vremena i osvajamo svoj prostor i svoje vrijeme u toj čudesnoj beskonačnosti sna.
DAVORKA I NJEN SVIJET

Želiš li usrećiti nekoga kome želiš mnogo dobra... učini to danas

DAVORKA I NJEN SVIJET
Gledati dublje
Za života, brate, za života

za života, brate, za života...
Želiš li darovati cvijet?
Daruj ga danas s ljubavlju...
za života, brate, za života...
Želiš li reći: "volim te"
svojim ukućanima,
prijatelju bliskom ili dalekom,
reci to za života, brate, za života...
Ne čekaj da ljudi umru
da im očituješ dobrotu
i da osjete tvoju ljubav,
za života, brate, za života...
Bit ćeš veoma sretan
naučiš li dijeliti sreću
svima koje poznaješ
za života, brate, za života...
Umjesto da posjećuješ groblja,
umjesto da puniš grobove cvijećem,
ispuni srca ljubavlju
za života, brate, za života.

Anamaria Rabette

P O H L E P A Sveopća tema. Da li ima išta gore od pohlepe na svijetu ?

DAVORKA I NJEN SVIJET
P O H L E P A


Sveopća tema.
Da li ima išta gore od pohlepe na svijetu ?
Pogledajmo samo što se sve događa oko nas :

Kriza.Recesija.
Kronični nedostatak novca.Poskupljenja.Krediti (koji se kasnije teško otplaćuju ili se ne mogu otplatiti)...Nesreće...Elementarne nepogode...Otpuštanja radnika...Samoubojstva mladih...

Ovako bismo mogli nabrajati unedogled...
A pogledajmo opet jednu tužnu stranu života, dirljivu, nesebičnu... majka koja život daje za svoje dijete, pomaže svima, a sama nije uspjela dobiti svoju životnu borbu...
Krečući se uistinu mnogo među ljudima, mogao bih vam ispričati mnogo priča...
Pogledajmo majku koja nesebično daje život za svoje dijete i pogledajmo one koji jedva preživljavaju ili uopće nemaju sredstva za normalan život, podižu kredite da bi školovali djecu...

U TIM UVJETIMA...

Molim Vas... OSTANITE I BUDITE KARAKTER. BUDITE I OSTANITE ČOVJEK. BORITE SE ZA BOLJE SUTRA, PRVO ZA SVE VAŠE NAJMILIJE A ONDA I ZA SVE OKO VAS... A KAD TO NAPRAVITE, POSTIGLI STE SVE ŠTO STE ŽELJELI U ŽIVOTU !

Ljudi koji su labilnog karaktera, u ovakvim životnim situacijama podliježu iskušenjima. Iskušenja ima milijun... kocka, droga, alkohol, kriminal... i tome smo svjedoci u novinama, vijestima, na netu, sve po svuda oko nas...

Zato najiskrenije i od srca svim ljudima čvrste volje i čvrstog karaktera želim da uspiju u svom životu, da budu sretni, zajedno sa svim svojim najmilijima i svojim prijateljima !
Jer... pohlepa uništava sve !
Uništava naše najmilije, ljude koje možda čak i ne poznajemo.... Pohlepa razara prijateljstva, brakove... ali i cijelo društvo....
Pohlepa razara veze, ljubav...
Pohlepa stvara laži, pa čak i prema onima koje volimo !
A laž stvara drugu laž...Kuda to vodi ?
Zato, molim Vas...

BUDITE I OSTANITE ČOVJEK, KARAKTER, POMOZITE DRUGIMA, SVIMA OKO SEBE... jer se bojim da je došlo vrijeme kada će jedino to sve u ovom društvu vratiti na svoje mjesto !

Skinuto sa interneta

FIDA Za sve one koji trebaju pomoći u sreći,, zdravlju,ljubavi,novcu.Uspješno lječenje zdrastvenih i psihičkih oboljenja.

DAVORKA I NJEN SVIJET

Bioenergijom,Rejikom,Rekonekcijom,Prana tehnikom,Radiostezijom,Tibetanskom masažom,FIDA tehnikom,psihološkim razgovorima,na zadovoljstvo ljudi.
Također radimo radiostezijski pregled osoba,mjesta stanovanja,mjesta rada od štetnih zračenja.
Uklanjamo crnu magiju,uroke,entitete,i radimo trajne zaštite protiv svih negativnosti.
Zatražite pomoć,,tu smo,zaradi vas,na putu svjetlosti,ljubavi i energije.
mob-0911803959

FENIKS – vatrena ptica

DAVORKA I NJEN SVIJET


FENIKS – vatrena ptica

Ptica Feniks dospjela je u grčke i rimske mitove iz Egipta. Tamo se zvala "boinu" (čaplja), a kako je boravila uz močvare,stari Egipćani su smatrali da je rođena iz vode, na koju su gledali kao na prapočetni element, i to sama od sebe, slično kao što se samo od sebe, prema njihovim shvatanjima, rodilo i sunce.

Povezivanjem tih elemenata nastalo je verovanje da je ta ptica jedno od utjelotvorenja sunca koje nakon vladanja svijetom umire i uvijek se iznova rađa, pojavljujući se u blještavoj svejtlosti zore.

U složenim egipatskim shvatanjima vlast sunca (a tako i kralja, čak i umrlog) obnavljala se u tridesetogodišnjim ciklusima, koji su simbolizovali ljudski vijek.

Iz boinu-a razvio se Feniks Grka i Rimljana. Smatrali su ga pticom koja je imala čudesnu moć da se svakih pet stotina godina u svom gnjezdu spali, a iz pepela ustaje podmlađena za novi život. Tako je postala simbol uskrsnuća, koje su preuzeli krščani.






Više o ptici Feniksu

Postoje mnogi opisi ove legendarne ptice koja nikad nije bila viđena. Neki smatraju da je feniks prvobitni primjer stvari koje se ne mogu videti (kao što je npr. Bog) već se samo mogu razumjeti preko njihovih imena ili atributa. Neki opisuju feniksa kao pticu veličine orla; jednu polovinu tijela čini orao a drugu polovinu fazan. Drugi kažu da feniks nalikuje čaplji, a treči da je ona zbir najlepših dijelova tijela svih ptica sveta. Njeno ime potiče od grčke reči koja označava crvenu boju, jer se feniks vezuje za vatru i sunce. Opisan je kao zlatna ili šarena ptica. Neki kažu da feniks nikada ne jede. Drugi kažu da on samo pije jutarnju rosu. Mnogi veruju da ova ptica živi sama u Arabiji ili Etiopiji.. Ali se svi slažu da je to ptica ogromne ljepote.

Najinteresantnija činjenica vezana za ovu pticu je da se ona smatra besmrtnom i da se ponovo rađa iz pepela svake tristote ili petstote godine. Kada se bliži kraj njenom životnom ciklusu, feniks skuplja aromatične trave, drvo i začine iz cijeloga svijeta od kojih će načiniti za sebe lomaču ili gnjezdo. Sjedeći na gnjezdu, on bi zapalio vatru mašući krilima ili uz pomoć sunčevih zraka. Kada njegovo staro tijelo sagori, feniks se ponovo rađa iz crva, svoje koštane srži ili iz jajeta koje bi ostalo u pepelu, pa bi zatim ponovo krenuo na svoj životni put od sledećih petstotina godina. Prema nekim legendama, ponovno rođeni feniks bi ponjeo svoje stare kosti u Grad Sunca u Egiptu gde bi ove bile sahranjene praćene specijalnim pogrebnim ritualima.

Po Židovskoj legendi feniksovo ime je Milkam. Prema tradiciji, pošto je Eva pojela zabranjeno voće, postala je ljubomorna na besmrtnost i čestitost drugih stvorenja u vrtu. Zbog toga je nagovorila sve životinje iz vrta da pojedu voćku sa zabranjenog drveta kako bi je pratile u njenom padu, sve je uspela da nagovori osim feniksa. Bog je nagradio feniksa tako što mu je dao utvrđeni grad gdje će živeti u velikom miru sljedećih 1000 godina. Na kraju ovog perioda od tisuću godina, feniks bi sagorjeo u vatri i bio ponovo rođen iz jajeta koje je poslije njega ostalo u pepelu. Jedna druga židovska legenda kaže da na kraju svakog perioda od 1000 godina feniksovo tijelo se postepeno smanjuje, gubeći perje postaje mala beba feniks koja ponovo izraste u veliku pticu. U svakom slučaju za Anđela Smrti feniks je nedodirljiv.

U Egiptu je feniks poznat pod imenom Bennu ili Bynw. On je simbol Boga Sunca i povezan je sa Ozirisom, vladarem donjeg sveta. Oziris koji je i sam uskrsao, predao je Bennu tajne besmrtnosti. U Egiptu je Bennu korišten kao simbol za druge cikluse kao što su oni vezani za izlazak i zalazak sunca kao i za godišnje izlivanje Nila. Svakih 500 godina, Bennu bi odletio u Sunčani Hram u Heliopolisu gde su ga svečenici čekali da mu pomognu. Ptica bi zatim podigla veliku lomaču od začina, popela se na nju i dopustila sunčevim zracima da je sagore. Iz pepela bi se se rodio crvić od koga bi do kraja tog dana narastao odrasli Bennu.

Kineska ptica Feng-huang je najverovatnije ista ptica kao feniks. Ona je napravljena od svih najpoželjnijih dijelova svih ovozemaljskih stvorenja: vrata zmije, glave ždrala, zmajevih pruga, repa ribe, oklopa kornjače, lastinog grkljana i petlovog kljuna.

Ova ptica se može videti samo u mirnim i blagorodnim vremenima. Ponekad je prikazivana sa vatrenom loptom predstavljajući tako vezu sa suncem. To je carska ptica i naziva se "skerletnom pticom".

Feng-huang živi u Kraljevstvu Mudrih koje se nalazi negde u istočnoj Kini. On pije najčistiju vodu i jede samo bambus. Kad god on zapjeva, svi pjevci svijeta se pridruže njegovoj pjesmi. Njegova koštana srž se smatra svetom hranom. Ova ptica je zaštitnica kineskih vladara. Mužjak Feng-huang simbolizira sreću a ženka Feng-huang predstavlja caricu. Par Feng-huangova simbolizira bračno blaženstvo. Pri začeću, ova izuzetna ptica daruje dušu embrionu u majčinoj utrobi. Teoisti su je zvali "cinober pticom". Gdje god da se nađe, feniks se povezuje sa uskrsnućem, besmrtnošću, pobjedom nad svim nedaćama i zlim silama, zbog toga što izranja iz pepela. Tako je feniks postao omiljeni simbol na ranim kršćanskim nadgrobnim spomenicima.







U mnogim zemljama se vjerovalo da u jednom vremenu živi samo jedan feniks. On se rađa sam od sebe i ne prati prirodne zakone reprodukcije. U Srednjem vijeku se vjerovalo da feniks uskrsava iz mrtvih poslje tri dana. Često je prikazivan kao simbol, sa palminim drvetom (još jedan simbol uskrsnuća) ili kako nosi palminu grančicu (simbol trijumfa života nad smrću), ili kako nosi maslinovu grančicu (simbol mira koji Bog nudi ljudima).



Feniks simbolizira ponovno rođenje, nadu,čestitost, brak, vjeru, postojanost, ljeto, vječnost, besmrtnost, i svjetlost. On je predstava svemirske vatre iz koje je svjet stvoren i u kojoj će skončati.

Puno ljudi na ovom svijetu poistovjećuje se sa feniksom, jednostavo ih ponese misao da se rađaju iz pepela i da se pretvaraju u pepeo. Svaki novi udarac i pad doživljavaju kao novo rođenje, novi način da iz svega izvuku maksimum i krenu dalje uzdignute glave ne osvrčići se na nedaće koje su iza njih i koje su ih dovele do dna.

Svi smo mi u jednom periodu svog života vatrene ptice.

Colonia - Plamen od ljubavi-da li znas... Da li znas da kad nekome zavidis to je zato sto ti se ta osoba u stvari svidja? ..Da li znas da oni koji s

DAVORKA I NJEN SVIJET . Da li znas da kad nekome zavidis to je zato sto ti se ta osoba u stvari svidja? ..Da li znas da oni koji su naizgled vrlo jaki u stvari imaju vrlo osjecajno srce i vrlo su ranjivi? ..Da li znas da oni koji uvijek brane druge u stvari trebaju nekoga tko ce braniti njih? ..Da li znas da su tri rijeci koje je najteze izgovoriti: Volim te, Oprosti i Pomozi mi. Ljudi koji ih izgovaraju stvarno ih trebaju i osjecaju njihovu tezinu, to su ljudi koje moras postovati i cijeniti. ..Da li znas da ljudi koji drugima rade drustvo i pomazu drugima u stvari sami trebaju drustvo i pomoc? ..Da li znas da su ljudi koji nose crveno sigurniji u sebe? ..Da li znas da ljudi koji nose zuto znaju uzivati u svojoj ljepoti? ..Da li znas da ljudi koji nose crno zele ostati nezamijeceni i trebaju tvoju pomoc i razumijevanje? ..Da li znas da se tvoja pomoc drugima uvijek vraca dvostruko? ..Da li znas da oni koji te najvise trebaju tebi ne znace nista? ..Da li znas da je lakse reci nekome sto osjecas preko pisma nego to isto reci u lice? Ali da li znas da ako to kazes u lice ima puno vecu vrijednost? ..Da li znas da su stvari koje je najteze uciniti ili reci vrednije od najskupljih stvari koje mozes kupiti novcem? ..Da li znas da ako nesto lijepo zamolis, sigurno ces i dobiti? ..Da li znas da mozes ostvariti svoje snove, mozes se zaljubiti, postati bogat, ostati zdrav, ako vjerujes u svoje snove iznenaditi ces se sto si sve sposoban uciniti? Ne vjeruj nista sto ti je receno dok to i sam ne iskusas, ako znas nekoga kome je potrebno nesto od spomenutog i pruzis mu svoju pomoc, vidjet ces da ce ti se dvostruko vratiti. ..DA LI ZNAS DA MOZES UVIJEK RACUNATI NA MENE??? ... U TRENUTKU, VREMENU I MJESTU KAD ME ZATREBAS, POZOVI ME I BIT CU S TOBOM!!!

NIGHTWISH - Two For Tragedy

DAVORKA I NJEN SVIJET Vrabac kod psihijatra "Sljedeći, molim!" - reče psihijatar i začudi se kad ugleda jednog vrapca kako ulazi u ordinaciju. No, on brzo dodje sebi i pozdravi vrapca tako što mu se nakloni i uze u svoju veliku ljudsku ruku desno krilo pacijenta. "Što vas dovodi k meni?" - upita doktor pokušavajući sakriti zaprepaštenje. "Gospodine doktore", reče vrabac i sleti na stolicu za pacijente. "Vjerujem da mi još samo vi možete pomoći." "Pa, vidjet ćemo," reče doktor, "recite, gospodine vrabac, zašto dolazite k meni?" Vrabac obori glavu i pogleda jednim okom u profesora. "Zovem se Franjo. Moja majka je vrlo poštovala sv. Franju Asiškog, zato mi je dala to ime. Ona je bila vrabica sa sela i ja sam na selu odrastao, ali kasnije, nakon njezine smrti, preselio sam u grad, htio sam više vidjeti, više učiti...i sad sam vrlo nesretan." "Znači gradski život vam ništa ne doprinosi?", upita profesor. "Život u gradu je dobar, u osnovi i nije ništa drugo nego život na selu. Teškoće koje ne mogu svladati su i ovdje iste kao i tamo." Zatim vrabac duboko uzdahnu i nastavi dalje:" Moja majka je bila jako vesela. Voljela je svaki dan i cijeli svoj život. Brinula se za naše dobro, imali smo uvijek dovoljno za jelo, ali ona bi imala vremena i da cvrkuće s drugim vrabicama, da leti po svijetu i da nas uči nove pjesme. Ja sam mislio da je to normalan način života, jer ona nam je često pričala o nekom čovjeku koji je rekao: Nebeski Otac nam uvijek daje dovoljno za jesti i mi se ne trebamo brinuti. I ja se nisam nikada brinuo, letio sam tamo kuda sam htio, pjevao sam kako sam htio, zastao sam tamo gdje sam želio jer sam znao da Otac brine o meni. Medjutim što sam više upoznavao druge vrapce, to sam više shvaćao da sam ja drugačiji od ostalih. To me dosad nije smetalo jer su mi svi zavidjeli na mojoj radosti. Ja živim rado i želim svima reći kako je lijepo biti na ovom svijetu. U povjerenju, ja sam poznat kao skladatelj mnogih novih vrapčijih pjesama." A onda mali Franjo utonu, pun jada i nevolje u svoju stolicu i ispriča dalje:"Sad sam upoznao jednu vrabicu koja mi se jako sviđa. Za mene je važno što ona misli, a ona misli kao i mnogi drugi - Mora se misliti na budućnost, štedjeti i skupljati crve, graditi veliko gnijezdo (po mogućnosti s terasom) za cijelu budućnost. To me je učinilo jako nesigurnim. Ona je rekla da ne spoznajem pravo znakove vremena, da se moram prilagoditi drugima, cijeli svijet se brine za budućnost, a ja nisam sasvim normalan što ovako živim. Zato i jesam ovdje kod vas, gosp. doktore, i ja bih želio postati normalan, ali nikako ne mogu zaboraviti kako sam dosad sretno živio, bez ikakvog tereta i u potrazi za novim uvijek sam bio sretan, a sad to uopće nisam. Možete li mi pomoći gosp. doktore?" Prođe duži moment šutnje. "Ne", reče profesor najblaže što je moguće da ne bi malog Franju previše iznenadio. "Ne, ja vam ne mogu pomoći zato što vam zavidim." "Zavidite?! Meni?!", upita Franjo. "Da. Vidite, u mojoj praksi razgovaram svakodnevno s ljudima koji su izabrali drugi put, koji misle kao i vaša vrabica. Većina njih je već sagradila gnijezdo za svoju budućnost. I zbog samog truda i napora su zaboravili na smijeh i pjevanje. Zaboravili su gledati dalje od ruba svog gnijezda, zaboravili su da je svijet velik i pun lijepih stvari. Oni se trude da njihovo gnijezdo bude sve veće i raskošnije, a ljute se na svoju djecu koja u velikoj radoznalosti sjede na rubu gnijezda i pokušavaju odatle odletjeti. Moram vam iskreno reći da nije za nas ljude jednostavno imati povjerenja u jednog Oca. Previše smo mi djeca svog vremena i uz to previše volimo sigurnost i udobnost. Zato vam zavidim na toj snazi da živite u vanjskoj nesigurnosti, a u unutarnjoj radosti. Ja vam mogu dati samo jedan savjet - ostanite takvi kakvi jeste, vaša vrabica će moći od vas mnogo naučiti." Profesor pogleda Franju preko ruba svojih naočala, a Franjo spusti glavu i pokuša sakriti radost u svojim okruglim očima. "Znači da sam sasvim normalan?!", morao je još jednom upitati i uz to se zacrveni. "Zavidno normalni!", potvrdi profesor i uzdahnu dok je ispraćao vrapca Franju do vrata.

Wasp - All my life-Sveta sjena

DAVORKA I NJEN SVIJET Sveta sjena Živio jednom čovjek koji je bio toliko bogobojazan da su se i anđeli radovali kad su ga vidjeli. Ali usprkos svojoj svetosti, on nije imao pojma da je svet. On je jednostavno obavljao svoje obične dnevne poslove šireći iz sebe dobrotu kao što cvijet nesvjesno širi miris ili ulična svjetiljka svjetlo. Njegova je svetost bila u tome da je zaboravljao prošlost svake osobe, i svaku je od njih uzimao takvu kakva je sada, i iznad pojavnosti svake osobe gledao je u njezino središte gdje je bila nevina i bez ljage, i neupućena da bi znala što čini. Stoga je ljubio i opraštao svakom koga bi susreo — i nije u tom vidio ništa izvanredna, jer je to bio rezultat njegova gledanja na ljude. Jednog mu dana reče anđeo: "Bog me šalje k tebi. Moli što god želiš i bit će ti dano. Želiš li imati dar ozdravljenja?" "Ne," odgovori čovjek, "više volim da Bog sam ozdravlja ljude." "Bi li htio da grješnike privodiš na put pravednosti?" "Ne," odgovori, "ne spada na mene da diram ljudska srca. To je posao anđela." "Bi li htio biti takav uzor kreposti da bi ljudi bili potaknuti da te nasljeduju?" "Ne," odgovori svetac, "to bi mene učinilo središtem pozornosti." "Što onda želiš?" upita anđeo. "Milost Božju", odgovori čovjek. "Budem li nju imao, imam sve što želim." "Ne, moraš moliti jedno čudo," odgovori anđeo, "ili će ti jedno biti nametnuto." "Dobro, onda molim ovo: neka činim dobro a da ne budem svjestan da ga činim." I stoga bi odlučeno da svečeva sjena ima moć ozdravljati kad god padne iza njega. I tako, kamo god bi njegova sjena pala — pod uvjetom da je sjena bila za njegovim leđima — bolesni su ozdravljali, zemlja je postajala plodna, izvori su se punili vodom, a boja se vraćala na lica onih koji su bili pritisnut životnom žalošću. A svetac o tome nije ništa znao, jer je pažnja ljudi bila toliko usredotočena na sjenu da su zaboravili čovjeka, i tako je njegova želja da čini dobro, a da pritom bude zaboravljen, bila obilno ispunjena. Anthony de Mello

Enya - Fairytale-besplatno spavanje ,bilo ,gdje na svijetu-

DAVORKA I NJEN SVIJET couchsurfing couchsurfing vidi na netu couchsurfing...preko toga možeš naći besplatno spavanje kod nekog bilo di na svijetu:)moraš se logirati...uglavnom upiši couchsurfing,pa ćeš sve naći..sretno!

Sudbina jezgra - Božansko ispunjenje (Zemlja postaje Zvezda)

DAVORKA I NJEN SVIJET

Šargarepa, jaje ili zrno kafe?

DAVORKA I NJEN SVIJET

Ćerka se žalila svom ocu na težak život i rekla kako ne zna više kako da se suprotstavi životnim problemima i teškoćama, kako nema više snage za borbu; jer čim reši jedan problem, već je pred njom drugi i teži od prethodnog.
Njen otac, koji je bio kuvar po zanimanju, odveo ju je u kuhinju. Uzeo je tri lonca, napunio ih vodom i stavio ih na vatru. Za kratko vreme voda u posudama počela je da ključa. U prvi lonac je stavio šargarepu, u drugi jaje, a u treći nekoliko zrna kafe, zatim ih je ostavio da se kuvaju neko vreme.
Ćerka se nije mogla strpeti, jer nije znala šta njen otac tim postupkom želi reći i dokazati.
Otac je isključio šporet, pa je izvadio šargarepu iz vode i stavio je u posudu, a isto je uradio sa jajetom i kafom. Pogledao je ćerku i upitao: ,,Šta vidiš?"
- ,,Vidim šargarepu, jaje i zrno kafe", odgovorila je.
Zatražio je od nje da opipa šargarepu i osetila je da je šargarepa jako meka i krhka. Onda je zatražio da oguli jaje i videla je da je ono tvrdo i skuvano. Rekao joj je da pomiriše kafu, a ona se nasmešila kad je osetila njen bogati miris.
- ,,Ali šta sve ovo treba da znači?'', upitala je začuđeno.
- ,,Znaj, kćeri moja, da su i šargarepa, jaje i kafa prošli kroz isto stanje, boreći se sa istim neprijateljem - 'ključalom vodom' - ali se svaki od njih suprotstavio na različit način.
Šargarepa je bila tvrda i jaka, ali je vrlo brzo omekšala i oslabila u ključaloj vodi.
Jaje je čuvala njegova jaka ljuska, ali ne zadugo i ono se skuvalo u vreloj vodi i promenilo iz tečnog u tvrdo stanje.
Dok je kafa sasvim drugačija. Njeno zrno je ostalo isto, naprotiv - ona je uspela promeniti vodu! A ti??
Da li si šargarepa koja je naizgled jaka, ali, čim naiđeš na manje prepreke i teškoće, oslabiš i gubiš snagu?
Ili si jaje mekog srca koje, kad naiđe na probleme, postaje jako. Tvoja ljuska (spoljašnji izgled) se ne menja, ali se menja tvoja unutrašnjost tako da tvoje srce postaje tvrdo, jako i gorko?
Ili si zrno kafe koje izmeni vrelu vodu (a ona je izvor bola) tako što je čini ukusnom i daje joj lep miris. Ako si kao zrno kafe, ti svoju okolinu činis boljom, vrednijom, ti teškocu sebi olakšavaš tako da ona bude olakšica umesto teškoće i problema, brige i tuge.
Razmisli, kćeri moja, kako ćes se suočiti sa svim problemima i teškoćama ovog sveta..."



Da li si ti kao šargarepa, kao jaje ili kao zrno kafe?

‚Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost,

DAVORKA I NJEN SVIJET

i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva. A minut čiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti.''
Ivo Andrić

Izračunajte svoj podznak...

DAVORKA I NJEN SVIJET
Izračunajte svoj podznak...

POREKLO APAČA

DAVORKA I NJEN SVIJET

(onako kako je to ispričao Džeronimo)





U početku svet beše prekriven tamom. Ne beše ni Sunca, ni dana. U večnoj noći nije bilo ni Meseca, ni zvezda.

Međutim, postojale su sve vrste zveri i ptica. Među zverima behu
strašna, bezimena čudovišta, zatim zmajevi, lavovi, tigrovi, vukovi,
lisice, dabrovi, veverice, pacovi, miševi, kao i sve vrste gmizavaca,
kao što su gušteri i zmije. Ljudski rod nije mogao da se razvija jer su
zmije i zveri uništavale svako ljudsko potomstvo.

Sva stvorenja imala su moć govora i bila su obdarena razumom.

Postojala su dva plemena: ptice, ili pernato pleme, i zveri. Ptice je vodio njihov poglavica orao.

Ova plemena često su većala. Ptice su želele da se pusti svetlost, a
zveri su to uporno odbijale. Na kraju, ptice povedoše rat protiv zveri.

Zveri behu naoružane toljagama, ali orao je podučio svoje pleme kako da
koristi luk i strele. Zmije su bile toliko lukave da ih je bilo nemoguće
ubiti. Jedna od njih sakrila se u strmom stenju planine u Arizoni.
Njene oči (pretvorene u sjajno kamenje) mogu i danas da se vide u toj
steni. Kada bi bili ubijeni, medvedi bi se pretvarali u nekoliko drugih
medveda tako da ih je bilo sve više. Ni zmaj nije mogao da bude ubijen,
jer je bio prekriven četvorostrukim oklopom od rožnatih krljušti koji
strele nisu mogle da probiju. Jedno od najstrašnijih i najopakijih
čudovišta (koje je bilo bezimeno) bilo je otporno na strele, pa je orao
visoko uzleteo noseći okrugao, beo kamen, koji je ispustio da padne na
glavu ovog čudovišta, ubijajući ga na mestu. Ovaj kamen je zbog toga
prozvan svetim. Borili su se mnogo dana, ali na kraju su ptice ipak
odnele pobedu.

Kada se rat završio, iako su neke zle zveri preživele, ptice su mogle da
kontrolišu veće i svetlost je puštena. Ljudski rod mogao je nesmetano
da živi i napreduje. Poglavica u ovoj dobroj borbi bio je orao i ljudi
su nosili njegovo perje kao znak mudrosti, pravde i moći.

Među malobrojnim ljudima bila je i jedna žena blagoslovena mnoštvom dece
koju su zveri uvek ubijale. Ako bi ona na neki način uspela da ih
prevari, došao bi zmaj, koji je bio mudar koliko i zao, i pojeo bi njenu
odojčad.

Posle mnogo godina žena je rodila sina oluje i sakrila ga u duboku
pećinu. Zatvorila je ulaz u pećinu i na tom mestu upalila logorsku
vatru. Tako je detetovo skrovište bilo sakriveno, a njemu toplo. Žena je
svakodnevno sklanjala vatru i silazila u pećinu u kojoj se nalazio
krevetac da nahrani svoje dete, a onda bi se vratila i ponovo zapalila
vatru.

Zmaj je često dolazio i ispitivao je, ali ona bi odgovarala: Nemam više dece, sve si ih pojeo.

Kada je dečak malo porastao, nije hteo da stalno boravi u pećini; želeo
je da trči i da se igra. Jednom prilikom zmaj je video njegove tragove.
Pošto nije mogao da pronađe dečakovo skrovište stari zmaj se zbunio i
razjario. Rekao je da će da uništi detetovu majku jer mu nije otkrila
gde se ono nalazi. Jadna majka bila je na mukama; nije mogla da oda
sopstveno dete, ali je znala koliko je zmaj moćan i lukav, pa je živela u
stalnom strahu.

Ubrzo posle toga dečak je rekao da želi da ide u lov. Majka to nije
mogla da odobri. Ispričala mu je o zmaju, vukovima i zmijama. Ipak on
reče: Idem sutra.

Na dečakov zahtev, njegov stric (koji je bio jedini čovek koji je tada
živeo) napravio mu je mali luk i nekoliko strela, pa su njih dvojica
sledećeg dana krenuli u lov. Pratili su trag jelena daleko u planini i
dečaku je na kraju uspelo da ubije jednog mužjaka. Stric mu je pokazao
kako da uštavi kožu i ispeče meso. Ispekli su dva zadnja čereka, jedan
za dečaka, a drugi za strica. Kada je meso bilo spremno, stavili su ga
na grmlje da se hladi. Upravo tada pojavio se ogromni zmaj. Dečak se
nije uplašio, ali stric se skamenio od straha, tako da nije mogao ni da
govori ni da se pomeri.

Zmaj je uzeo dečakov čerek mesa i odneo ga na stranu. Stavio je meso na drugi grm i seo
pored njega. Tada je rekao: Evo deteta koje sam tražio. Dečače, lep si i
debeo, pa kada budem pojeo ovu divljač, poješću i tebe. Dečak je rekao:
Ne, nećeš me pojesti, a nećeš pojesti ni to meso. Otišao je do mesta na
kome je sedeo zmaj, uzeo meso i vratio ga na staro mesto. Zmaj reče:
Dopada mi se tvoja hrabrost, ali si glup; šta misliš da možeš da učiniš?
Pa, reče dečak, mogu da učinim dovoljno da bih se zaštitio, kao što ćeš
videti. Zmaj je tada ponovo preneo meso, a dečak ga je ponovo vratio.
Zmaj je uzimao meso četiri puta a kada ga je dečak četvrti put vratio,
rekao je: Zmaju, hoćeš li da se boriš sa mnom? Zmaj reče: Da, na koji
god način želiš. Dečak reče: Staću sto koraka od tebe i tada možeš da me
četiri puta gađaš lukom i strelom, pod uslovom da tada zamenimo mesta i
da ja tebe gađam četiri puta. Dobro, reče zmaj. Stani tamo.

Zmaj je tada uzeo svoj luk koji je bio načinjen od velikog bora. Iz
tobolca je izvadio četiri strele; one su bile načinjene od mladih
sadnica bora; svaka je bila dugačka dvadeset stopa. Dobro je naciljao,
ali kada je odapeo strelu, dečak je uzviknuo i skočio u vazduh. Strela
se odmah raspala u hiljadu komadića, a dečak je stajao na vrhu sjajne
duge iznad mesta koje je zmaj ciljao. Duga je ubrzo nestala i dečak je
ponovo stajao na zemlji. To se ponovilo četiri puta, a onda je dečak
rekao: Zmaju, stani ovde; sada je na mene red da gađam. Zmaj reče: U
redu, tvoje male strele ne mogu da probiju moj rožnati oklop, a imam još
tri oklopa, samo gađaj. Dečak je odapeo strelu i pogodio zmaja u
predelu srca; prvi oklop od rožnatih krljušti spao je na zemlju. Svaka
sledeća strela pogađala je novi oklop sve dok zmajevo srce nije ostalo
otkriveno. Zmaj uzdrhta, ali nije mogao da se pomeri. Pre nego što je
odapeo i četvrtu strelu, dečak reče: Striče, okamenio si se od straha.
Nisi se pomerio. Dođi ovamo, ili će zmaj pasti na tebe. Stric potrča ka
njemu. Dečak tada odape dobro usmerenu strelu i ona pogodi zmaja pravo u
srce. Uz strašnu riku zmaj poče da se valja niz planinski obronak i
kroz četiri bezdana završi u kanjonu na dnu.

Odjednom, na planine se stuštiše olujni oblaci, blesnuše munje, zatutnji
grmljavina i poče da pada kiša. Kada je oluja prošla, duboko u kanjonu
među stenjem mogli su da se vide delovi ogromnog zmajevog tela, a
njegove kosti mogu da se tu nađu i danas.

Dečak se zvao Apač. Usen ga je naučio da priprema trave za lekove, da
lovi i da se bori. On je bio prvi poglavica Indijanaca i nosio je orlovo
perje kao znak pravde, mudrosti i moći. Njemu i njegovom narodu, koji
je tada nastao, Usen je podario dom u Zapadnoj zemlji.

O INDIJANCIMA

DAVORKA I NJEN SVIJET

IME

Ime su dobili po Indiji jer se mislilo da se radi o obali Indije, a ne o
novootkrivenom kontinentu Americi. Amerikanci ih u novije vreme
(službeno) više ne nazivaju Indians nego Native Americans (američki
domoroci). Nazivi Redskins ili Peaux-Rouges, odnosno Crvenokošci, su
podrugljivi.

PRIVREDA

Indijanci su, često se kaže, deca prirode. Zavise od nje i žive u skladu
s njenim zakonima. Na celom području od Aljaske do Tierre del Fuego
(Ognjena Zemlja) nema nijednog zabeleženog slučaja da su ugrozili
prirodu na neki način. Bogata mitologija Američkih Indijanaca nas uči
koliko oni poštuju zemlju, ona nije ničije vlasništvo, a mi smo je samo
iznajmili dok živimo na njoj. Veliki duh ustupio nam je zemlju kao i
biljkama i našoj braći životinjama. Ipak da bi čovjek mogao preživeti
mora se hraniti i napraviti sebi zaklon. On zato moli i traži oprost,
moli duha stabla, medveda ili bizona da mu oprosti što ga mora ubiti.
Zato Indijanac ubija samo onoliko koliko mu je potrebno da bi preživeo.
Indijanci u svojim mitovima poznaju mnoge heroje kulture koji su ih
naučili napraviti oružje, oruđe i naučili ih lovu, ribolovu, obradi tla i
kako treba postupati prema prirodi. Ako bi lovac ulovio više nego što
mu je potrebno, ili nije zahvalio životinji što mu je ona dopustila da
je ubije, on više nikada neće imati sreće u lovu. Indijanac može uloviti
životinju samo ako mu to ona dozvoli. I životinje i ljudi imaju svoje
zaštitnike, njihova pravila moraju se poštivati. Naseljavanjem belog
čovjeka u Americi dolazi do naglog uništavanja prirode. Indijanac je
odmah uočio kako on loše deluje na prirodu. Ruše se šume, istrebljuju
životinje, truju reke. Prvo pismo upozorenja uništavanja majke zemlje
poslao je američkom predsedniku legendarni indijanski poglavica Seattle.
I dan-danas Indijanci na području brazilskih prašuma protestiraju vladi
protiv uništavanja kišnih šuma, a slično i danas Sjevernoamerički
Indijanci neprekidno upozoravaju vlasti da se sačuva svet divljine koji
se nemilice uništava. Odjeka od onih koji su u stanju nešto poduzeti,
nema. Visoko-civilizirani narodi izgleda nisu još dostigli stupanj
svijesti američkog 'divljaka', kako ih oni vole nazivaju.

LOV, RIBOLOV, SAKUPLJANJE, POLJOPRIVREDA

Lov je jedan od osnovnih delatnosti takozvanih 'primitivnih' naroda,
naslazimo ga od vremena pojave čoveka. Kamen i toljaga bila su glavno
oružje koje se koristilo u lovu. Nekome od naših predaka palo je na
pamet da nađeni kamen prilagodi i obradom dobije od ivera nož ili da od
oblog kamena dobije mlat privezavši ga žilama ili kožnim trakama za
drveni nastavak. Kroz povest američkih domorodaca, još od vremena
postojanja mamuta, možemo pratiti razvoj oružja američkog domoroca.
Koplje, luk i strela, tomahawk, atl-atl, puhaljka (serbatana), bola i
praćka oružja su koja se javljaju u raznim krajevima Amerike. Većini
društava kod Indijanaca lov je bio glavno ili jedno od najglavnijih
zanimanja. Nijedno društvo nije bilo isključivo lovačko. Ne smemo
zaboraviti da Indijancima dugujemo neke od najglavnijih kultura bez
kojih danas ne možemo, to su krumpir (kojega smo dobili od Inka),
rajčica, grasak, kukuruz i zloglasni duvan, kojime kao da su nam se
osvetili za sve nepravde koje su im nanesene. Bizon je bio glavna lovina
prerijskih Indijanaca, lovio se lukom i strelom i kopljima. Bizonovo
meso Indijanci su znali konzervirati uz pomoć nekih začina i ovu smesu
čuvati u kožnim vrečicama poznatim kao parfleche. Ovakvu hranu Indijanac
je nosio sa sobom prilikom dužeg odsustva. Meso je ipak u večini
slučajeva nadopunjavalo biljnu hranu koje su žene pribavljale
sakupljanjem ili uzgojem . Sjeverna Amerika bogata je i drugom divljači ,
to su jeleni, sobovi i losovi, medvjedi, ali i manja divljač, rakun,
zec, dabar, vidra, iptice.
Kože i krzna bile su im potrebne za izradu odjeće, obuće, pokrivače.
Neke grupe Indijanaca, posebno u hladnim predelima živela su uglavnom od
životinjskog mesa, ali ta su plemena bila uz lovačko zanimanje imala i
razvijen ribolov. U Južnoj Americi u područjima kišnih šuma (selvasa),
lov je takođe jedna od važnijih aktivnosti Indijanca, i ovdje on
dopunjava svoj 'stol' biljnim proizvodima oko kojih se staraju žene.
Glavna lovina ovih Indijanaca, ne računajući i značajno ribarstvo, su
majmuni, ptice, kornjače i druga divljač. Luk i strela i puhaljka glavna
su im oružja. Što se strele tiče ima ih više vrsta, onih koji služe za
lov na krupnu divljač, s oštrim vrhom, strijele s tupastim vrhom kojima
se love ptice. Strijela koja se koristi u ribolovu ima pilasti
(testerasti) oblik. Otrov, posebno kurare Indijanci su koristili
prilikom lova na veću divljač. Otrov timbu Indijanci bi bacali u reku i
kada riba ispliva jednostavno bi je pokupili. U pustinjskim i
polupustinjskim predelima siromašnih izvorima hrane, Indijanci bi se
organizovali po malenim skupinama koje su se lakše mogle prehraniti, ovo
osobito vredi za severnoamerička plemena Zapadni Šošona, kod brazilskih
Nambikwara, ili kod čileanskih Alacalufa koji su živeli od ribe a
sakupljanja priobalnih životinja. Poljoprivreda i sakupljanje takođe su
značajni za opstanak ovih Indijanaca. Neka plemena kao što su Muskogee,
Seminole, Irokezi, kao i Quechua i Maya Indijanaca imala su veoma
razvijenu poljoprivredu. Kod Maya postojao je sistem 'milpa', u Quechua
se zemlja obrađivala po sistemu 'ayllu'. Ne treba zanemariti ni polja
Indijanaca u bazenu Amazone, koji su znali i smrtonosno otrovne biljke
naročitim postupkom pretvoriti u hranu. To je naravno manioka, čak se i
njen otrov (cijanovodična kiselina) nije bacao nego su od njega kuvanjem
pravili začin. Polja ovih plemena iz Amazonije, putopisci redovno
opisuju kao veoma čista, bez korova koji bi u europskim njivama rastao
po njima. Sakupljanje je prisutno svuda gde je prilika da se ima što
sakupljati. Indijanci su sakupljali i divlje bilje, divlje plodove,
gljive, semenke, ličinke, razne insekte (kukce) i ostalo. Na sakupljanju
posebni prosperitet imala su kalifornijska plemena čija je zemlja
obilovala žirom i divljim kestenom, od čega su Indijanci Pomo, Miwok,
Karok i drugi proizvodili pogačice, i prema Evi Lips, bila veoma
ugojena. I Chippewa i Menominee Indijanci sakupljali su divlju vodenu
rižu, po rižinim jezerima u Wisconsinu i Minnesoti. Ova plemena Lipsova
ne naziva sakupljačima nego 'narodima žeteoci', jer se ovdje nije
trebalo puno truditi da bi se napunile pune torbe, svojim bogatstvom
priroda je hranom opskrbljivala plemena Kalifornije i Velikih jezera.
Sakupljanje je ipak plemenima Zapadnih Šošona gotovo jedini način da
prežive. Škrta priroda nudila im je tek ono što pustinja može ponuditi.
Ipak oni nisu nestali s tog područja i živeli su od njenih darova sve do
zatvaranja u rezervate.



Kada je predsednik SAD-a Abraham Lincoln, pre gotovo jednog i po veka
(1854. god.) ponudio da država kupi veliki do indijanske zemlje, a
indijanskom narodu je ponuđen rezervat, na tu ponudu dobio je odgovor od
poglavice plemena Sietla. Pismo se ubraja među najdublje i najlepše
misli koje su ikada izrečene o čovjekovoj okolini.

PISMO POGLAVICE



Kada Veliki poglavica iz Washingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu
zemlju, previše od nas traži. Kako možete kupiti ili prodati nebo,
toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Mi nismo vlasnici svježine
vazduha i bistrine vode. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu
vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj
narod. Svaka blistava borova iglica, svako zrno pijeska na riječnom
sprudu, svaka maglica u tami šumi, sveti su u mislima i iskustvu moga
naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga
čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u
šetnju medu zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu
zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio
nas! Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni
su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija
i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji. Tako, kad Veliki poglavica iz
Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas.
Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi
sami moći živjeti udobno. On ce nam biti otac i mi ćemo biti njegova
djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće
biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas.
Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, več i krv
naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i
morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi
jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca
moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žed. Rijeke nose naše
kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i
učiti našu djecu da su rijeke naša braca, i vaša, i morate od sada dati
rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli
čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i
drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi.
Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on
kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima
zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što
mu djecu rada zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema
bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati
kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti
samo pustoš. Ne znam! Naš način je drugačiji nego vaš. Od pogleda na
vaše gradove crvenoga čovjeka zabole oči. A možda je to jer crveni
čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog
čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj
krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka mi
vrijeđa uši. Šta život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga
ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem.
Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i
sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak
je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah -
životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji
diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako
vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas,
da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je
mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji
uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao
mjesto gdje će i bijeli čovjek moci doći da okusi vjetar što je zasladen
mirisom poljskog cvijeća. Tako čemo razmatrati vašu ponudu da kupite
našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli
čovjek mora se osnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj
braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće
raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek
ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako
dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo
da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu,
čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo
životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane!
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih
djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je
zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da
je zemlja naša majka… Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako
čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: zemlja ne
pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji! To mi znamo. Sve stvari povezane
su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Što god snađe zemlju snaći će i
sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome.
Što god čini tkanju čini i sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog
govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet
od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog.
Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju;
ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za
crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi
zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli takoder trebaju
prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne
noći ugušit čete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit
ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za
neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom.
Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti
poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog
mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajucom
žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac
življenja i početak borbe za preživljavanje.

Samoborček..

Samoborček.. DAVORKA I NJEN SVIJET

Refleksologija

DAVORKA I NJEN SVIJET
Refleksologija je drevna vještina liječenja koja se temelji na načelu refleksnih (mikro) zona na ljudskom tijelu na kojima se reflektira stanje cijelog organizma. Takvih zona postoji nekoliko – na stopalima, ušima, rukama, jeziku i glavi.
Refleksologija se najčešće primjenjuje na stopalima, stimuliranjem određenih zona u njima. Naime, ljudska stopala podijeljena su u zone koje predstavljaju cijeli organizam u malom, s tim da su organi desne strane tijela zastupljeni u desnom, a lijeve strane tijela u lijevom stopalu.
U posljednje vrijeme klasična medicina sve više priznaje učinkovitost ove vještine i priznaje joj status komplementarne grane medicine koja se može koristiti u kombinaciji s klasičnim tretmanom. Refleksologija je znanost liječenja i iscjeljenja, u kojoj se vjeruje da postoji vitalna energija koja određenim putanjama (meridijanima) kruži kroz cijelo tijelo, te prodire u svaku živuću stanicu organizma.Kada je ta energija blokirana, stimulacijom refleksnih zona pritiskom (akupresurom) može se otkriti u kojem organu ili dijelu tijela je došlo do zastoja. Masažom određene zone “razbija” se energetski zastoj te se određeni organ vraća u ravnotežu, a protok krvi i limfe se normalizira.
Osim što pomaže riješiti različiti niz zdravstvenih problema (glavobolju, psihosomatske poteškoće, dijabetes, probleme s krvnim tlakom…), refleksologija se rabi i za opuštanje, smanjivanje agresivnosti, uklanjanje stresa, poboljšanje koncentracije i ukupnog energetskog potencijala tijela

Umijeće Mira

DAVORKA I NJEN SVIJET

"Najveća pobjeda je pobjeda nad samim sobom"

-Umijeće Mira je lijek za bolestan svijet.
Zlo i rasulo u svijetu postoje jer su ljudi
Zaboravili da sve stvari potjeću iz jednog izvora.
Vrati se tom izvoru i ostavi za sobom sve egoistične misli, beznačajne želje, i bijes.
Oni koji nisu ničim opsjednuti posjeduju sve.
-Ako nisi
Povezao sebe
Sa istinskom prazninom
Nikada nećeš shvatiti
Umijeće Mira.
-Proučavaj tehnike stabla bora, bambusa i cvata šljive.
Bor je zimzelen čvrsto ukorijenjen i dostojan poštovanja. Bambus je snažan, elastičan i nesalomljiv.
Cvat šljive je otporan, mirisan i elegantan.
-Tvoj duh je istinski štit.
-Čim se počneš zaokupljati sa "dobrim" i "lošim" kod svojih kolega,
stvaraš prolaz u svome srcu kroz koji zlo ulazi.
Testiranje, i kritiziranje drugih oslabljuje te i poražava
-Umijeće Mira zasniva se na četiri Velike Vrline:
Hrabrosti,
Mudrosti,
Ljubavi i
Prijateljstvu,
koje simboliziraju Vatra, Nebo, Zemlja i Voda.
-Božansko nije nešto visoko iznad nas.
Ono je na nebu, na zemlji, unutar nas.
-Umijeće Mira nije lagano.
To je borba do kraja,
ubijanje zlih želja i svih obmana unutar njih. Ponekad Glas Mira odjekne poput groma, i protrese ljudska bića van iz njihove svakodnevnice.
- Nemoj propustiti
Da učiš od
Čistog glasa
Uvijek tekućeg planinskog potoka
Koji prska preko kamenja
protrese ljudska bića van iz njihove svakodnevnice.

Wayne dyer (Mudrost vekova) - epizoda Buda

DAVORKA I NJEN SVIJET

jedan od mojih-duhovnih vodica BILL

DAVORKA I NJEN SVIJET
No - rekao je Indijanac - Što čekate? PLEŠIMO !

Svaki svećenik na brigu dobije umiruće i mrtve. Bolesničku sobu, posljednji ispraćaj, groblje. To što znam ponešto o takvim stvarima, oblikuje moj život i u drugim područjima. To što znam ponešto o takvim stvarima objašnjava zašto ja ne gubim mnogo vremena na šišanje trave ili pranje automobila, na skupljanje palog lišća ili pranje suđa. To objašnjava i zašto ne trubim vozačima koji ne krenu čim se pojavi zeleno svjetlo. I zašto ne ubijam pauke. Nemam ni vremena ni potreba za takvim stvarima. To što znam ponešto o grobljima i sličnim mjestima, objašnjava zašto ponekad zalazim u Buffalo Tavern.

Buffalo Tavern je u biti bastardna Amerika. Sve rase pomješane, raskuhane i natiskane u gostionici u subotnju večer, gdje fundamentalni elementi dostižu kritičnu masu oko jedanaest sati. Katalizator je najomiljeniji orkestar u toj kući, koji se zove Dynamic Volcanic Logs. Osam manijaka koji zauvijek ostaju vjerni ambroznim vibracijama šezdesetih. Svirajući vrući rockabilly žarom koji može iscjeliti nemoćne i sakate. Bastardna Amerika dolazi u Buffalo da pije pivu, odigra partiju biljara i da pleše. Da pleše, to je najvažnije. Da maše kukovima, topće nogama, da se uznoji, vrti, vrišti - pleše. Kad dođe subotnja večer, kad Logsi opale rock n roll i masa se pomamno zavrti, smrt ne postoji.

Jedne takve večeri, taverna je doživjela invaziju motociklističkog društva; silno su se trudili da izgledaju kao Hells Angelsi, što im je i sasvim pristojno polazilo za rukom. Nemojte misliti da brkam stvari, oni nisu bili samo kostimirani kao da čekaju fimsku kameru. I nisu mirisali, ni muškarci ni njihove dame kao da im je sapun za pranje najvažnija i prva stvar u životu svakog jutra iz dana u dan. Za njima se dovukao neki Indijanac - stariji čovjek, kose upletene u pletenice, u prsluku s resicama, u hlačama s vojnog otpada i tenisicama. Bio je zaista ružan. Želio bi vas upozoriti da meni obično nije teško naći pravu riječ, i da bih vam lako i brzo mogao opisati lice tog čovjeka kad bi to imalo smisla - ali nema boljeg načina da ga se opiše, čovjek je jednostavno bio ružan. Dugo je sjedio sa svojom bočicom Budwaisera. I kad su se Dynamic Logs bacili na svoju vrištavu verziju "Jailhouse Rocka", on se napokon i pomaknuo. Odvukao se do jedne od cura koje su dojahale na motorima i pozvao je na ples. Većina bi ga dama odbila, ali nju je njegova pojava toliko zabavljala da je samo slegnula ramenima i ustala.

I da ne duljim: taj je ružan čovjek, stari Indijanac, indijanska ruina koja se jedva dovukla do dame za ples, zaista znala plesati. Kažem vam, taj se čovjek znao kretati. Ne, ništa divljega, samo stalno kretanje, lagano i bez potrersa, suptilni osjećaj za ritam, mir majstora. Okretao je svoju partnericu na sve strane svijeta ina svaki način, tako da ju je bilo krasno gledati. Plesni se podij oko njih ispraznio. Bend je usporio i na kraju utihnuo, samo je bubnjar održavao ritam. Motociklisti su ustali kao jedan i povikali orkestru da svira. I orkestar je svirao, a Indijanac je plesao. Motociklistička cura je naposljetku ostala bez daha i srušila se nekome u krilo. Indijanac je dalje plesao sam. Masa je pljeskom držala ritam. Indijanac je plesao sa stolicom. Ljudi su poludjeli. Orkestar se zamorio. Ljudi su počeli podvikivati. Indijanac je podigao ruke, kao da traži tišinu, kao da traži riječ. Pogledao je orkestar, pa ljude oko sebe, i rekao: - No, što čekate? Plešimo:

I orkestar i ljudi eksplodirali su na to kao bomba. Zaplesali su svi. Na podiju, između stolova, iza šanka i na vratima. Zaplesali su u zahodima i oko stolova za biljar. Plesali su za svoju dušu, za Indijanca, za boga i vraga. Plesali pred prijetnjom bolesničke sobe, mrtvačnice, mise zadušnice i groblja. I bar neko vrijeme, niko nije umirao.

No - rekao je Indijanac - Što čekate? PLEŠIMO !
I NE ČUDIM SE ŠTO SAM INDIJANKA U DUŠI,LJUBI VAS-DAVORKA

Reči koje menjaju vašu svest

DAVORKA I NJEN SVIJET

Love of my life - Scorpions

DAVORKA I NJEN SVIJET SREĆA! Što je to? Preživjeti tešku nesreću? Stati na svoje noge nakon šest mjeseci nepokretnosti? Sreća je biti majka divnog sina.Ćuti njegov divan glas, razmišljati o njemu. Vidjeti ga sretno nasmijanog. Znati da te voli i voljeti takvo biće.Sama pomisao na njega vrati ti sjaj u tvoje oči, otjera tugu iz srca tvog. HVALA TI SI NE ŠTO POSTOJIŠ U MOM ŽIVOTU: VOLIM TE PUNOOOO