Smijem li te bar još jednom zagrliti prije nego što narasteš?

DAVORKA I NJEN SVIJET

Smijem li te bar još jednom zagrliti
prije nego što narasteš?
I reći ti da te volim
tako da to uvijek znadeš.
Daj da ti opet zavežem cipelu.
Tako brzo ćeš je vezati sam.
I kad se jednom sjetiš ovog dana
vidjet ćeš moj način da ti ljubav dam.
Mogu li ti pomoći kaputić obući?
Dopusti mi, molim te, da ti izrežem jelo.
Dozvoli mi ljubavi ,da stavim te u kolica,
kupim ti slatkiš i ljubim u čelo.
Jednog ćeš dalekog dana
možda baš ti brinut o meni,
dozvoli mi, ljubavi mala,
da ja sad to radim tebi.
Tako želim biti dio svega
što čini tvoj mali svijet!
Dopusti mi da ti operem kosu,
izbrojim zvijezde i uberem cvijet.
Htjela bih brojat te male prstiće
i škakljati te po zatiljku
prije nego što ti upoznaš brojeve
i sam skužiš matematiku.
I prije no što zablistaš u nogometu
daj meni da ti dodam jednu loptu!
Smijem li bar još jednom
da te uhvatim ako bi pao,
i da ti zadnji put uspješno prodam foru
prije neg što mi kažeš da si to znao?
Dozvoli mi, ljubavi mala, da ti pomognem
da se popneš na brdo.
Trebaš me jer su ti koraci mali
i jer još uvijek misliš da mama izvodi čudo.
I daj mi da ti čitam priče,
dok imamo sveg svijeta vrijeme,
jer tako brzo ćeš to činit sam,
a sad za to dušo , trebaš mene.
Hoćeš li se sjećati da sam te nosila na rukama?
Bačenih gruda i šetnje po kiši?
Jer proći će svega par godišnjih doba
kad postat ćeš od svog tate viši?
I jednom kad pronađeš uspjeh,
suze ponosa brisat ću baš ja,
pa mi dozvoli, ljubavi mala,
da danas ja budem ta.
Već znam da ću jednom sa čežnjom
prisjećat se svih ovih dana,
pa mi dozvoli, ljubavi mala,
da ti baš sad budem – Mama.(autor nepoznat)