Ono sto je dobro za jednog, ne mora biti i za drugog, to moze znaciti da ces ponekad morati da uradis nesto sto ce u ocima drugih izgledati cudno.
Ajlin Kedi
Igra se zvala Divovi, Carobnjaci i Patuljci. U sali crkvene dvorane ostao sam sam sa osamdesetoro djece izmedju sedam i deset godina, dok su njihovi roditelji obavljali svoje poslove. Rasporedio sam svoje trupe po sali i objasnio pravila igre koja je iziskivala neke intelektualne reflekse, ali pravi cilj igre je da se digne velika buka i da klinci jure jedni druge sve dok ne dodje do takve zbrke da se vise ne zna ko je na cijoj strani ni tko je pobjednik.
Organizirati gomilu euforicne djecurlije, napraviti dva tri tima, objasniti pravila igre, postici koncenzus o identitetu grupe - sve to nije jednostavno, ali kako smo svi bili puni dobre volje, sve smo obavili i bili spremni da pocnemo.
Uzbudjenje je dostiglo kriticnu tacku. Dreknuo sam "Morate sada da odlucite tko ce biti - DIV, CAROBNJAK ili PATULJAK!"
Dok su se grupe okupljale i uzbudjenim sapatom dogovarale, osjetio sam kako me neko vuce za nogavicu. Pored mene je stajalo jedno malo dijete koje je podiglo pogled i zapitalo me zabrinutim glasom: "Gdje da stanu Sirene?"
Gdje da stanu Sirene?
Duga pauza. Veoma duga pauza. "Gdje da stanu sirene?" - kazem ja.
"Da znate ja sam Sirena."
"Ne postoje Sirene"
"Postoje, postoje, ja sam Sirena!"
Odlucila je da ne pripada ni Divovima, ni Carobnjacima ni Patuljcima.Ona, Sirena,trazila je svoju kategoriju i nije imala namjeru da napusti igru i stane pored zida kao gubitnik. Htijela je da ucestvuje bez obzira na poziciju Sirena u igri, ne odustajuci od svog dostojanstva i identiteta. Bila je uvijerena da postoji mjesto za Sirene i da bi ja trebao da znam gdje je.
Elem, gde li stoje Sirene? Sve Sirene - svi oni koji se ne uklapaju u norme, svi oni koji su drugaciji i koji ne prihvaćaju da budu po nekom nacelu razvrstani. Odgovorite na ovo pitanje i mozete na njemu da sagradite skolu, naciju ili cijeli svijet. Sta sam joj tada odgovorio? Tu i tamo dogodi mi se i da kazem nesto mudro. "Sirena stoji bas ovde, pored Kralja mora!" ( Da , bas ovde pored Dvorske lude, mislio sam u sebi.)
Tako smo stajali, ona i ja, vrseci smotru trupa Carobnjaka, Divova i patuljaka, dok su oni trčkarali okolo...
Robert Fulgam
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET