Joel S. Goldsmith (1892-1964) bio je poznat i voljen u svijetu
kao učitelj i iscjelitelj rijetkih duhovnih uvida. Većinu svog života
posvetio je otkriću i podučavanju duhovnih principa koje je nazvao
Beskrajan Put.
“Postoji način kojim se možemo sami riješiti grijeha, bolesti, siromaštva i posljedica ratova i gospodarskih promjena. Taj način je zamjena materijalnog razumijevanja našeg postojanja s razumijevanjem i sviješću života kao duhovnog.
Pitanje je, “Kako postići ovu duhovnu svjesnost i time otpustiti materijalno razumijevanje?” Odgovor je “čitajte i proučavajte istine otkrivene kroz vjekove o univerzalnoj Svijesnosti, Duši ili Duhu, te o duhovnom stvaranju i njegovim zakonima. Upijajte duhovni smislao tih otkrivenja.”
Budite uvjereni da će unutarnji mir doći kako se čovjek okreće duhovnoj svjesnosti života, a vanjski mir će uslijediti u njegovim ljudskih poslovima. Vanjski svijet će se pokoriti unutarnjoj svijesti o Istini.
Na taj način razumijemo da ne postoji duhovni svijet i materijalni svijet, nego da je ono što se pojavljuje kao naš svijet zapravo Riječ koja je tijelom postala, Duh koji je postao vidljiv, ili Svjesnost izražena kao ideja.
Sva pogreška koja je postojala kroz povijest temelji se na teoriji ili uvjerenju o dva svijeta, jednom nebeskog kraljevstva ili duhovnog života, a drugo materijalnog svijeta ili smrtnog postojanja, oba odvojena jednog od drugog.
Počnimo s razumijevanjem da naš svijet nije pogrešan, nego da je svemir u kojem živimo područje stvarnosti o kojoj čovjek ima lažni koncept. Donošenje zdravlja i sklada u naše iskustvo nije, dakle, oslobađanje od, čak niti mijenjanje, smrtnog materijalnog svemira, nego ispravljanje ograničenog koncepta našeg postojanja.
Kada ste suočeni s bilo kojim ljudskim problemom, umjesto truda oko poboljšanja ljudskih uvjeta, okrenite se od te slike i spoznajte prisutnost božanskog Duha u vama. Ovaj Duh rastapa ljudski pričin i otkriva duhovni sklad, iako će se taj sklad ljudskom oku činiti kao unapređenje zdravlja ili bogatstva.
Prvi korak u postizanju besmrtnosti je življenje iz centra našeg bića, kao u ideji o razvoju iznutra, više nego rastu: to je davanje smisla prije nego dobivanje; bivanje, a ne postizanje. U toj svijesti, nema osude, prosuđivanja, mržnje ili straha, već neprestani osjećaj ljubavi i praštanja.
Posjedujući božansko Svjetlo u sebi, čovjek dobiva svoju slobodu od svijeta i sigurnost od svih zemaljskih i ljudskih opasnosti.
Shvatite da sve dobro koje iskusite sja iz vaše vlastite svijesnosti čak i onda kada se čini da dolazi iz, ili kroz, nekog drugog pojedinca. Prepoznajte da je sve što izgleda zlo u stvari pogrešno razumijevanje sklada i stoga ga se ne treba bojati ili ga mrzili, i to će rezultirati nestankom iluzije i pokazivanjem stvarnosti. Samo prosvijetljena svijest može gledati na pojavu zla i doživjeti božansku stvarnosti.
Duhovno prosvjetljenje otkriva da nismo smrtnici – čak ni ljudska bića – nego da smo čista duhovna bića, božanska svjesnost, samoodriživi život, sveobuhvatni um. To svjetlo uništava iluzije osobnog osjećaja.
Svijet se bori protiv sile zla, ali mi smo otkrili da nema takve sile. Dok materia medica nastoji prevladati ili izliječiti bolest, a teologija se muči da prevlada grijeh, mi smo naučili da nema stvarnosti u bolesti ili grijehu, naša tzv. iscjeljenja se odvijaju kroz ovakvo razumijevanje.
Krist dolazi u našu svijest najjasnije u onim trenucima kada dođemo licem u lice s problemima za koje nemamo odgovor i nemamo snage s kojom bismo ih prebroditi i shvaćamo da “ja sam od sebe ne činim ništa.”
Ni od čega drugog ne patimo nego od prihvaćanja iluzije kao stvarnosti. Ove stvari koje zovemo grijeh i bolest nisu ono zbog čega patimo: one su oblici koje pogreška uzima. Bez obzira kako ih zovemo, one su hipnoza, sugestija, iluzija, koje se pojavljuju kao osoba, mjesto ili stvar – pojavljuju se kao grijeh, bolest, nedostatak i ograničenje.
Postoji nevidljiva veza između svih nas. Nismo na zemlji da nešto dobivamo jedni od drugih, nego da dijelimo duhovno blago koje je od Boga. Naš interes jednih za druge je, zapravo, čisto duhovan. Naš cilj u životu je razvoj Duha u sebi.
Isto tako, nema zavisti ili ljubomore zbog duhovnih postignuća jednih ili drugih. Shvatimo na trenutak da što god posjedujemo od stvari, položaja, ugleda ili moći, zdravlja, ljepote ili bogatstva je dar Božji i, zato, jednako dostupan svima nama u onoj mjeri kolika je otvorenost naše svijesti – i razumijevanje kako bismo mogli iznijeti našu neosobnu ljubav van u ljudski svijet.
Bog nije moć. Kada dođete do centra Svijesti, naći ćete potpunu tišinu – duboki izvor Tišine. Ona nije sila, jer ne postoji ništa nad čime bi imala moć, ona samo JEST.
Stjecanje svijesti o Bogu ne proizvodi sklad. Božja prisutnost je sklad.
Svjesno održavajte svoj odnos s Bogom i to će se pobrinuti za sve ostalo.
Ne postoji Bog i vi ili ja, postoji samo Bog koji se izražava, očituje kao individualno biće. Postoji samo jedan život – Očev. Mi smo izvan nebesa bez nade da ikada u njih uđemo sve dok vjerujemo da imamo jastvo odvojeno od Boga, biće odvojeno i neovisno o Bogu. Kroz sve vjekove, dvojnost nas je odvajala od našeg dobra, ali to je osjećaj dvojnosti, a ne dvojnost sama, jer dvojnost ne postoji.
Moramo umrijeti za uvjerenje o zdravlju kao što moramo umrijeti za uvjerenje o bolesti. Duhovno, bolest ne postoji, a ne postoji ni zdravlje jer mi nismo niti nemamo ništa svoje vlastito. Ako bi patili od bolesti ili uživali u dobrom zdravlju, značilo bi da imamo nešto svoje vlastito. Bog nema ni zdravlje ni bolest; Bog je Duh, i sve što možda možemo imati je Duh Božji. Uzdižemo se iznad ovog para suprotnosti, zdravlja i bolesti, kad shvatimo da nema jastva odvojenog od Boga. Jedino što možemo posjedovati je ono što Bog posjeduje. Božje jastvo je jedino jastvo – ni bogato niti siromašno, ni bolesno niti zdravo, ni mlado niti staro, a ni živo niti mrtvo. To je stanje besmrtnosti, vječnog bivanja, nepromjenjivo, ali ipak beskonačno u svim svojim oblicima i pojavama. Ne priznavati niti jedno jastvo odvojeno od Boga je značenje Majstorove zapovijedi da se odričemo sebe. Trebamo odreći da, sami od sebe, imamo kvalitete, karakter, snagu, zdravlje, bogatstvo, mudrost, slavu, ili mogućnosti. To je naše unutarnje Jastvo, Bog, koji se pojavljuje izvana kao vi i ja. Priroda našeg postojanja je besmrtnost, vječnost, beskonačnost.
Na duhovnom putu, ne pokušavamo promijeniti vanjski svijet; ne pokušavamo promijeniti svoje prijatelje i rođake – njihove temperamente, njihove nedostatke ili njihovo zdravlje – nego spoznajemo da upravo sama sveprisutnost, svemoć i sveznanje Boga unutar našeg vlastitog bića čini nemogućim da grijeh, bolest, smrt, nedostatak i ograničenje postoje kao eksternalizirana stvarnost. Oni mogu postojati samo u smrtnom snu koji se sastoji od vjerovanja u dvije sile. Kada se vjerovanje u dvije sile preda, san je probušen.
Kada živimo u četvero-dimenzionalnoj svijesti, ne tražimo ništa od sna. Tražiti opskrbu, društvo, kuću ili zaposlenje znači tražiti poboljšan san, poboljšanu iluziju. To znači tražiti vlastiti koncept dobra koje se, nakon što ga dobijemo, može pokazati kao nešto što nismo željeli. Ne tražimo ništa od ovoga svijeta: tražimo samo spoznaju našeg jedinstva s Bogom.
Gdje god postoji spoznaja prisutnosti i Duha Božjega, Božja sila teče, održavajući našu mentalnu, moralnu, financijsku i fizičku slobodu, i kad god se pojavi potreba, mi stvaramo ono što se čini kao vakuum unutar nas, stav slušanja, i u tom trenutku nam dolazi prava riječ, Božja riječ koja je brza i oštra i snažna, a koja ozdravljuje, reformira i održava.”
Joel S. Goldsmith napisao je brojne knjige od kojih su najznačajnije “Beskrajan put“ (The Infinite Way) i “Zagrade u vječnosti“ (A Parenthesis in Eternity).
“Postoji način kojim se možemo sami riješiti grijeha, bolesti, siromaštva i posljedica ratova i gospodarskih promjena. Taj način je zamjena materijalnog razumijevanja našeg postojanja s razumijevanjem i sviješću života kao duhovnog.
Pitanje je, “Kako postići ovu duhovnu svjesnost i time otpustiti materijalno razumijevanje?” Odgovor je “čitajte i proučavajte istine otkrivene kroz vjekove o univerzalnoj Svijesnosti, Duši ili Duhu, te o duhovnom stvaranju i njegovim zakonima. Upijajte duhovni smislao tih otkrivenja.”
Budite uvjereni da će unutarnji mir doći kako se čovjek okreće duhovnoj svjesnosti života, a vanjski mir će uslijediti u njegovim ljudskih poslovima. Vanjski svijet će se pokoriti unutarnjoj svijesti o Istini.
Na taj način razumijemo da ne postoji duhovni svijet i materijalni svijet, nego da je ono što se pojavljuje kao naš svijet zapravo Riječ koja je tijelom postala, Duh koji je postao vidljiv, ili Svjesnost izražena kao ideja.
Sva pogreška koja je postojala kroz povijest temelji se na teoriji ili uvjerenju o dva svijeta, jednom nebeskog kraljevstva ili duhovnog života, a drugo materijalnog svijeta ili smrtnog postojanja, oba odvojena jednog od drugog.
Počnimo s razumijevanjem da naš svijet nije pogrešan, nego da je svemir u kojem živimo područje stvarnosti o kojoj čovjek ima lažni koncept. Donošenje zdravlja i sklada u naše iskustvo nije, dakle, oslobađanje od, čak niti mijenjanje, smrtnog materijalnog svemira, nego ispravljanje ograničenog koncepta našeg postojanja.
Kada ste suočeni s bilo kojim ljudskim problemom, umjesto truda oko poboljšanja ljudskih uvjeta, okrenite se od te slike i spoznajte prisutnost božanskog Duha u vama. Ovaj Duh rastapa ljudski pričin i otkriva duhovni sklad, iako će se taj sklad ljudskom oku činiti kao unapređenje zdravlja ili bogatstva.
Prvi korak u postizanju besmrtnosti je življenje iz centra našeg bića, kao u ideji o razvoju iznutra, više nego rastu: to je davanje smisla prije nego dobivanje; bivanje, a ne postizanje. U toj svijesti, nema osude, prosuđivanja, mržnje ili straha, već neprestani osjećaj ljubavi i praštanja.
Posjedujući božansko Svjetlo u sebi, čovjek dobiva svoju slobodu od svijeta i sigurnost od svih zemaljskih i ljudskih opasnosti.
Shvatite da sve dobro koje iskusite sja iz vaše vlastite svijesnosti čak i onda kada se čini da dolazi iz, ili kroz, nekog drugog pojedinca. Prepoznajte da je sve što izgleda zlo u stvari pogrešno razumijevanje sklada i stoga ga se ne treba bojati ili ga mrzili, i to će rezultirati nestankom iluzije i pokazivanjem stvarnosti. Samo prosvijetljena svijest može gledati na pojavu zla i doživjeti božansku stvarnosti.
Duhovno prosvjetljenje otkriva da nismo smrtnici – čak ni ljudska bića – nego da smo čista duhovna bića, božanska svjesnost, samoodriživi život, sveobuhvatni um. To svjetlo uništava iluzije osobnog osjećaja.
Svijet se bori protiv sile zla, ali mi smo otkrili da nema takve sile. Dok materia medica nastoji prevladati ili izliječiti bolest, a teologija se muči da prevlada grijeh, mi smo naučili da nema stvarnosti u bolesti ili grijehu, naša tzv. iscjeljenja se odvijaju kroz ovakvo razumijevanje.
Krist dolazi u našu svijest najjasnije u onim trenucima kada dođemo licem u lice s problemima za koje nemamo odgovor i nemamo snage s kojom bismo ih prebroditi i shvaćamo da “ja sam od sebe ne činim ništa.”
Ni od čega drugog ne patimo nego od prihvaćanja iluzije kao stvarnosti. Ove stvari koje zovemo grijeh i bolest nisu ono zbog čega patimo: one su oblici koje pogreška uzima. Bez obzira kako ih zovemo, one su hipnoza, sugestija, iluzija, koje se pojavljuju kao osoba, mjesto ili stvar – pojavljuju se kao grijeh, bolest, nedostatak i ograničenje.
Postoji nevidljiva veza između svih nas. Nismo na zemlji da nešto dobivamo jedni od drugih, nego da dijelimo duhovno blago koje je od Boga. Naš interes jednih za druge je, zapravo, čisto duhovan. Naš cilj u životu je razvoj Duha u sebi.
Isto tako, nema zavisti ili ljubomore zbog duhovnih postignuća jednih ili drugih. Shvatimo na trenutak da što god posjedujemo od stvari, položaja, ugleda ili moći, zdravlja, ljepote ili bogatstva je dar Božji i, zato, jednako dostupan svima nama u onoj mjeri kolika je otvorenost naše svijesti – i razumijevanje kako bismo mogli iznijeti našu neosobnu ljubav van u ljudski svijet.
Bog nije moć. Kada dođete do centra Svijesti, naći ćete potpunu tišinu – duboki izvor Tišine. Ona nije sila, jer ne postoji ništa nad čime bi imala moć, ona samo JEST.
Stjecanje svijesti o Bogu ne proizvodi sklad. Božja prisutnost je sklad.
Svjesno održavajte svoj odnos s Bogom i to će se pobrinuti za sve ostalo.
Ne postoji Bog i vi ili ja, postoji samo Bog koji se izražava, očituje kao individualno biće. Postoji samo jedan život – Očev. Mi smo izvan nebesa bez nade da ikada u njih uđemo sve dok vjerujemo da imamo jastvo odvojeno od Boga, biće odvojeno i neovisno o Bogu. Kroz sve vjekove, dvojnost nas je odvajala od našeg dobra, ali to je osjećaj dvojnosti, a ne dvojnost sama, jer dvojnost ne postoji.
Moramo umrijeti za uvjerenje o zdravlju kao što moramo umrijeti za uvjerenje o bolesti. Duhovno, bolest ne postoji, a ne postoji ni zdravlje jer mi nismo niti nemamo ništa svoje vlastito. Ako bi patili od bolesti ili uživali u dobrom zdravlju, značilo bi da imamo nešto svoje vlastito. Bog nema ni zdravlje ni bolest; Bog je Duh, i sve što možda možemo imati je Duh Božji. Uzdižemo se iznad ovog para suprotnosti, zdravlja i bolesti, kad shvatimo da nema jastva odvojenog od Boga. Jedino što možemo posjedovati je ono što Bog posjeduje. Božje jastvo je jedino jastvo – ni bogato niti siromašno, ni bolesno niti zdravo, ni mlado niti staro, a ni živo niti mrtvo. To je stanje besmrtnosti, vječnog bivanja, nepromjenjivo, ali ipak beskonačno u svim svojim oblicima i pojavama. Ne priznavati niti jedno jastvo odvojeno od Boga je značenje Majstorove zapovijedi da se odričemo sebe. Trebamo odreći da, sami od sebe, imamo kvalitete, karakter, snagu, zdravlje, bogatstvo, mudrost, slavu, ili mogućnosti. To je naše unutarnje Jastvo, Bog, koji se pojavljuje izvana kao vi i ja. Priroda našeg postojanja je besmrtnost, vječnost, beskonačnost.
Na duhovnom putu, ne pokušavamo promijeniti vanjski svijet; ne pokušavamo promijeniti svoje prijatelje i rođake – njihove temperamente, njihove nedostatke ili njihovo zdravlje – nego spoznajemo da upravo sama sveprisutnost, svemoć i sveznanje Boga unutar našeg vlastitog bića čini nemogućim da grijeh, bolest, smrt, nedostatak i ograničenje postoje kao eksternalizirana stvarnost. Oni mogu postojati samo u smrtnom snu koji se sastoji od vjerovanja u dvije sile. Kada se vjerovanje u dvije sile preda, san je probušen.
Kada živimo u četvero-dimenzionalnoj svijesti, ne tražimo ništa od sna. Tražiti opskrbu, društvo, kuću ili zaposlenje znači tražiti poboljšan san, poboljšanu iluziju. To znači tražiti vlastiti koncept dobra koje se, nakon što ga dobijemo, može pokazati kao nešto što nismo željeli. Ne tražimo ništa od ovoga svijeta: tražimo samo spoznaju našeg jedinstva s Bogom.
Gdje god postoji spoznaja prisutnosti i Duha Božjega, Božja sila teče, održavajući našu mentalnu, moralnu, financijsku i fizičku slobodu, i kad god se pojavi potreba, mi stvaramo ono što se čini kao vakuum unutar nas, stav slušanja, i u tom trenutku nam dolazi prava riječ, Božja riječ koja je brza i oštra i snažna, a koja ozdravljuje, reformira i održava.”
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET