NAKON SVIH MOJIH GODINA

DAVORKA I NJEN SVIJET

NAKON SVIH MOJIH GODINA

Vjerujem u ljubav, sveprožimajuću..beskrajnu,koja je stvorila ovaj svijet,cijeli svemir i nas ljude nesavršene na ovoj prekrasnoj planeti Ne vjerujem ni u koju religiju,jer nju su stvorili ljudi,iskrivljavajući i za

robljavajući sve ono istinsko i lijepo u svakom čovjeku.Jer u ime vjere činili su svaka zla u povijesti,spaljivali ljude na lomačama zbog njihove slobode da drukčije misle,njome su vladali i vladaju masama..potčinjujući i jarmeći slobodon ljudski duh. V jerujem u ljude, svakog ponaosob,u njegov trud da promijeni sebe i učini svijet oko sebe ljepšim i boljim..da učini jedan mali korak.. da spasi ovu planetu od nestajanja živih bića, da živi u skladu sa prirodom..ne uništavajući ,ne ubijajući ni najmanje biće pokraj sebe. Ne vjerujem ni u takvog Boga,kojem ljudi pripisuju ljudske osobine,,pa je za neke on pravednik, za druge mučenik,za desete gnjevni bog koji kažnjava,,I kako može čovjek na križu biti simbol našeg spasenja...i od čega nas to treba spašavati osim od nas samih, od našeg neznanja, uskorudnosti i neprihvaćanja promjene na bolje, od učmalosti naših dana i od uvijek istog ponavljanja grešaka da nekome sudimo...da razdvajamo ljude po vjeri, boji,, ili na bilo koji drugi način,, Zato vjerujem u ljubav..i potpisujem..vjerujem u vječnost života koji se pretače iz oblika u oblik..u energiju koja je ovaj svijet stvorila...i svakodnevni rast i promjenu..prema boljim.. uzvišenijim i humanijim ciljevima.. I znam da na tom putu nisam sama.. već da nas svakog dana ima sve više.. sve više divnih i prekrasnih ljudi koji su upregnuli svoj um i prvenstveno svoja srca da promijene sve oko sebe.. i samog sebe. kako bi još dugo mogli u ljubavi i skladu sa svim živim oko sebe živjeti na ovoj darovanoj nam planeti.. I koji daruju sebe svakog dana bližnjemu.. sa jednim osmijehom..lijepom rijeći... skromnim djelom.. ne posustajući i vjerujući u sebe.u svoje bolje ja..neovisni i slobodni od svakog podjarmljivanja i zarobljavanja u nametnute nečije okvire.. u kojima jedva da se može disat.. koji guše sve ono iskonsko u nama od čega smo stvoreni... I na kraju vjerujem,, u nevidljivi svijet oko nas.. u mnoštvo energija koje nas prožimaju.. čuvaju.. pomažu..zvali ih mi ma kojim imenom.. možemo ih samo naslutiti .. osjetiti krajičkom svoje duše..dotaknuti u snovima.. vizijama.. i biti zahvalni..