Moj jedini zadatak i cilj u životu je biti SLOBODNA I SVOJA! Hoćeš li imati hrabrosti isto i ti?

DAVORKA I NJEN SVIJET

Moj jedini zadatak i cilj u životu je biti SLOBODNA I SVOJA! Hoćeš li imati hrabrosti isto i ti?

Čitam , pišem, razmišljam, svaki put ispočetka. Moj dobro poznati krug, svaki drugačiji, s izmjenom dana i noći, sunca, kiše i snijega.

Svaki put iznova kad mi se učini da bi me netko pokušao kontrolirati, ograničiti, posjedovati, osjećam

se kao da mi je stavio okove na ruke, noge, ograman i težak teret na leđa.

Tad pomislim, otkuda mu to pravo, ja nisam ničije vlasništvo, nisam rob, niti stvar, makar sam duboko uvjerena da i stvari imaju dušu, sačinjene od mnoštva čestica u neprestanom gibanju, titranju, no...

I da budem ljuta, ili bijesna, ponajviše razočarana, žalosna buntovnicima, tužnim ljudima koji su u vječnoj borbi između sebe i onoga što zaista jesu, zarobljeni u sivilu života, izgubljeni u tuđim pričama, amateri, neki sporedni likovi; ljudima koji se boje pogleda u ogledalo, pogleda unutar sebe.

I više nisam ljuta, i nikako ne mogu biti ljuta. Svaki čovjek ima pravo izbora, ne moraju nam se nužno svidjeti iste stvari – ne bi ih za sve nas bilo ni dovoljno.

Svatko zna i razumije ono što mu je potrebno, napokon ne možemo, ne želimo, nećemo, ne izabiremo imati istu razinu znanja, razumijevanja, svijesti.

Nekima vlada ljubav, nekima prezir prema samome sebi. Iz nekih govori duša, neki se svađaju sa samim sobom (čitaj: egom). Jedni su hrabri, drugi se boje...

Sve vjere, sva uvjerenja, sve religije, uvjerena sam da izvorno govore samo o jednoj pojavi, jednom osječaju na različite načine: ljubav!

Svi uče da se ne sudi drugoga, napokon baš kako sudac osudi okrivljenika, tolike je jačine i naša osuda drugoga – on tada nema slobodu izbora.

Onaj u koga gledam, znam, moja je vjerna kopija, zato jako pazim da li i kada koga kritiziram.

Kad nekoga okrivljujem i upirem prstom u njega – jedan pokazujem njemu, a tri usmjeravam prema sebi – zato pazim da li i kada to činim!

70% Venecije, kažu prekriveno je vodom. Bila sam u Veneciji, prekrasna je. Zar treba i dalje svjesno i namjerno potapati sve što je dobro, razarati sve što je stvoreno, uništavati, nebili se koja duša u svojoj koži osječala bolje, razmišljajući kako pažnja više nije usmjerena na njih, njihov strah, njihov sram!?

Pričaju o dugovima, traže zahvale, autorskim pravima za život koji nam je svima dan...
A dužni smo samo jednu stvar učiniti: poštivati i voljeti sebe, sve oko sebe, prirodu koja nas čini onima tko jesmo, baš tu gdje jesmo, u vremenu u kojem jesmo.

Trebamo stvarati, djelovati, misliti – svojom glavom, pa to nas uče od malih nogu, kako smo s vremenom to zaboravili!?

"Budizam je ateistički utoliko što ne prihvača Boga Stvoritelja. Budizam zastupa stav o samostvaranju, što zapravo znači da čovjek svojim djelima sam stvara svoje životne okolnosti. U tom se kontekstu kaže da budizam nije religija, nego znanost uma."
Knjiga mudrosti/ Dalaj Lama

Dozvoljavamo da drugi upravljaju i vladaju nama, govore nam što valja. Bit će da smo malo zastranili, zaboravili da i mi imamo čime razmišljati, da i mi imamo znanja.

Obećajem samoj sebi da cu slijediti svoj put i put prema samoj sebi. Svaku vjeru koja nosi ime, religiju, svaku sektu, tuđa uvjerenja koja zatvaraju krug i djeluju unutar ograničenja prihvaćam i razumijem, al' sama unutar toga ne djelujem.
Ja ne mijenjam tebe, nemoj ni pokušati ti mene!
Jedini put koji ću slijediti je onaj o kojem propovijedaju sve vjere, religije, sekte, učitelji, sveci, filozofi, mudraci, je put istine, ljubavi, razumijevanja, poštovanja, suosječanja, put koji me čini onom tko ja uistinu jesam!

Bog: "Vratite se duhovnosti, zaboravite religiju"
Razgovori s Bogom, knjiga 2/ Neale Donald Walsh

Jedini put koji ću slijediti temelji se na "...univerzalnoj ljubavi i suosječanju te prožetošću posve nenasilnim i miroljubivim idejama...Razarati i povrijeđivati život strogo je zabranjeno"
Knjiga mudrosti/Dalaj Lama

Mogu se boriti, mogu činiti što god me volja, na kraju ću uvijek doći na isto, „pravo“ odredište, na ono koje mi je namjenjeno! "Svi putevi vode u Rim"
Pitanje je samo jesam li spremna slušati svoje srce i ići putem vlastitog zadovoljstva i osobne sreće ili ću ipak prohodati sve gore, planine, preplivati sva mora, gušiti se pod velikim valovima, smrzavati se na planinama, da bi došla u točku koja mi je od samog početka određena, namijenjena – jer sam je sama izabrala.

I Bog kaže o onome što nas spaja, a zbog neznanja i nerazumijevanja ostavlja bolne tragove krivnje i nečistoče:

Donald: "Kako se mi trebamo odnositi prema tom nevjerojatnom iskustvu koje se zove seksualnost?"

Bog: "Sigurno ne sa sramom, ne s osječajem krivnje niti sa strahom. Jer, stid nije vrlina, a krivnja nije dobrota, a strah nije čast. I ne odnositi se s požudom, jer požuda nije strast; ni s prepuštanjem, jer prepuštanje nije sloboda; i ne s agresivnošću jer agresivnost nije žudnja. Očigledno ne ni s idejom o kontroli, ili nadmoći, ili dominacijom jer te osobine nemaju ništa zajedničko s ljubavlju...
Ja sam muško i žensko tijelo stvorio tako da to mogu činiti..."
Razgovori s Bogom, knjiga 2/ Neale Donald Walsh

I ne, nikako ne tvrdim da sve to jesam, već govorim da uistinu jesam. I mogu posustati, al neću odustati NIKADA!

I sve staro, ofucano, loše, zatvoreno, ograničeno, lažno, mijenjam, i izabirem novo, slobodno, zrelo, odgovorno, iskreno... Iz neke druge sebe tada nesvjesne, postajem i jesam JA, svjesna, slobodna i svoja!

Moj jedini zadatak i cilj u životu je biti SLOBODNA I SVOJA! Hoćeš li imati hrabrosti isto i ti?

Jer ja sam Bog, baš kao i ti!
FIDA-Davorka