srijeda, 17. listopada 2012.

Oaza stoji

DAVORKA I NJEN SVIJET

 ne trgaj snove: u besannim noćima u pod plahom mjesečinom važi dan koji slijedi u njemu zasadi klicu željenoga
ne trgaj snove: tren po tren izvučen iz duplja prošlosti iskopaj kao blago što će hraniti vremena koja klize ususret
ne trgaj snove: ko snohvatač veži niti raznih vremena pa ih drhtavim a opet sigurnim perom ispiši nek govore o sebi i o trajanjima oko nas utegnutim u prah muke i zaogrnutim u zvjezdanu prašinu sreće
ne trgaj snove: na vremenskim postajama svi smo ponekad iščekivali panično kako će klepsidralni pijesak iscurjeti a vjetar je krao šešire kišobrane rupčiće
ne trgaj snove: na traku mjeseca zaplovi prema željenome i dotakni sunce prstima bez straha da ćeš se opeći

ne trgaj snove...ne trgaj ih...tako ti tebe i svega
jer kad glavu okrenemo preko ramena bez neke želja da se vratimo na mjesto odakle je točka krenula na neki svoj put vidimo da se točka još nije izdužila koliko bi trebala
pa pogledamo naprijed a tamo oaza što smo je jednom davno zamislili
niknula iz svakog daha iz svake želje iz svakog i u budnom stanju sanjanog sna
oaza stoji
negdje na obronku vremena

Nema komentara:

Objavi komentar

DAVORKA I NJEN SVIJET