DAVORKA I NJEN SVIJET
ne trgaj snove: u besannim noćima u pod plahom mjesečinom važi dan koji slijedi u njemu zasadi klicu željenoga
ne trgaj snove: tren po tren izvučen iz duplja prošlosti iskopaj kao blago što će hraniti vremena koja klize ususret
ne
trgaj snove: ko snohvatač veži niti raznih vremena pa ih drhtavim a
opet sigurnim perom ispiši nek govore o sebi i o trajanjima oko nas
utegnutim u prah muke i zaogrnutim u zvjezdanu prašinu sreće
ne trgaj
snove: na vremenskim postajama svi smo ponekad iščekivali panično kako
će klepsidralni pijesak iscurjeti a vjetar je krao šešire kišobrane
rupčiće
ne trgaj snove: na traku mjeseca zaplovi prema željenome i dotakni sunce prstima bez straha da ćeš se opeći
ne trgaj snove...ne trgaj ih...tako ti tebe i svega
jer
kad glavu okrenemo preko ramena bez neke želja da se vratimo na mjesto
odakle je točka krenula na neki svoj put vidimo da se točka još nije
izdužila koliko bi trebala
pa pogledamo naprijed a tamo oaza što smo je jednom davno zamislili
niknula iz svakog daha iz svake želje iz svakog i u budnom stanju sanjanog sna
oaza stoji
negdje na obronku vremena
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET