Sve ono što proživljava običan čovjek, najviše se tiče vlastite memorije i linearnog vremena, gdje se, između prošlosti i budućnosti, kreiraju obrasci ponašanja u vidu stječenih iskustava.
Ta iskustva su čovjeku jedini put kroz život, sve dok ne otkrije postojanje nečeg njemu nepoznatog.
Na ovakav način formiranja čovjeka, ego i um dolaze kao najnormalnije doživljavanje sebe i sredine.
Tako formirana osobnost ni izdaleka nije u skladu sa univerzalnim principima.
Stvar bi bila drugačija, ako bi dijete odrastalo pored roditelja mudraca, koji bi ga od prvog dana vodili pravim putem.
U običnom životu to se ne dešava, i roditelji uče djecu u duhu društvenog morala.
Dijete doživljava sebe i sredinu na najbolji način - srcem. Zato su najjasnija pamćenja čovjeka, upravo iz doba djetinjstva. U zrelijim godinama, neki ne mogu pamtiti ni ono što su jučer ručali. Ali to nije greška evolucije, nego više neznanje i bavljenje nebitnim životnim stvarima.
Odrastao čovjek nema jaku intuiciju, njegova su osjećanja vođena umom, i često puta ta osjećanja i ne postoje. Drugim riječima, srce je potpuno isključeno iz života. Takvi ljudi dobar dio svojih aktivnosti odrađuju mehanički. Onda se pitamo zašto je netko nekulturan, sebičan, neljubazan, i ako malo dublje promislimo, sami ćemo pronaći puno razloga za takvo ponašanje.
Jedino u meditaciji možemo ostaviti po strani sva iskustva, ući u duboki mir, i čekati neko novo iskustvo, koje će biti u duhu univerzalnog, kao nešto novo za nas, kao da smo ušli u novi život. U biti običan čovjek mnoge stvari ne shvaća, pa tako i potrebu za mirom i meditacijom. Od velike aktivnosti i prezauzetosti, gubi se najprostija racionalnost ponašanja, tako da pojedinac nema vremena za sebe. Obzirom da većina ljudi radi mnoge stvari koje mu nisu potrebne, i za njih nalazi dovoljno vremena, našao bi on vremena i za meditaciju, ali mu još nitko nije pojasnio njenu svrhu.
Na ovim prostorima ne postoji duhovna kultura. Naravno, tradicija kao kulturno naslijeđe se sama stvara, ali to nema neke veze sa duhovnošću.
Samo pojedinci mogu krenuti putem vlastite samospoznaje, kada postanu nezadovoljni onim što im se nudi iz običnog života. U tom slučaju, tragaoc i traganje postaju suština života.
Nema komentara:
Objavi komentar
DAVORKA I NJEN SVIJET