ZLATNE LEGENDE

DOBRI ANĐELČIĆ UZ NOVOROĐENOGA KRISTA

TRI CVIJETA

U početku Bog stvori i bezbrojne anđeoske korove, a u svakom od njih bijahu bezbrojni anđeli, mali i veliki. Zašto bi bili svi jednaki? Među velikima su se isticali Kerubini i Serafi­ni. Uz ove i arkanđeli Mihael, Rafael i Gabrijel. Ni mali ne bijahu svi jednaki. Među mirijadama njih Gospodin je nekima htio povjeriti mu trajno prikazuju molitve svetih, dok je druge zadužio da isto tako trajno bdiju nad svim ostalim stvo­renjima, napose nad njemu osobito dragom i ljubljenom biću - čovjekom. Za dječicu, one najmanje, malešne, zadužio je anđelčiće.

Jedan je od tih bio je tako malen da, ma koliko bio dražestan i pametan, nije bio sposoban ni za jednu službu. Igrao se po cijeli dan po nebeskom svodu posutom zvijezdama, leteći s jedne na drugu i veselo poskakujući u njihovu srebrnastom blještavilu. Pokušavao je i prebrojiti ih, no to mu nikako nije uspijevalo. Kad bi se umorio, legao bi na jednu od njih i slatko zaspao.

Uvijek je rado slušao pjevanje anđeoskih korova. Nije im se, međutim, usudio pridružiti iz straha da im kojom pogrešnom notom ne pokvari nebeske melodije. Jednoga dana među anđelima začu neko šaputanje, kao neko dogovaranje. Ipak dobro je čuo kako arkanđeo Gabrijel govori anđelima koji su ga okruživali: "Evo nam noći što smo je dugo iščekivali. Svaki od vas neka pozove i druge, i to u što većem broju, jer nam je sići na zemlju, u polja oko Betlehema, gdje ćemo pastirima pjevati pjesmu ‘Slava!’ i potaknuti ih da pođu i poklone se novorođenom Spasi­telju".

Anđelčiću dođe strašna želja da i on pođe s njima, ali nitko ni da ga pogleda. "Uostalom - pomisli - ako se požurim, ma koliko spor bio, još uvijek ih mogu dostići... Želim vidjeti Djetića Isusa i pokloniti mu se!" Poletje dakle svom brzinom i usput, leteći između zvijezda, ubere tri najljepša cvijeta za dar malom Isusu. Čime bi ga drugim, on siromašak, mogao počastiti?

* * *

Ostavivši za sobom posljednju zvijezdu, jednim skokom nađe se na zemlji. Tama je već sve prekrivala, i sada - kako do Betlehe­ma? Na sreću, u daljini zapazi neko svjetlo. Tek što se uputio prema njemu, začuje kraj sebe neko piskutanje. Pogleda, a tamo vrapčić koji je iz gnijezda ispao na zemlju. Brižno ga pokupi i vrati u gnijezdo. Nije ni primijetio da mu je pritom ispao jedan od tri cvijeta. Iznenadio se kad je u istom trenutku čuo zvuk zvona, no ne vidjevši nikoga u blizini, mirno nastavi svoj put.

Nakon naporna hoda, stiže konačno do prvih kuća. Iz jedne od njih, najsiromašnije, začuje plač i jadikovanje neke žene. Zaviri kroz poluotvorena vrata i ugleda gdje majka plače nad bolesnim djetetom. Bio mu je to prvi susret sa suzama boli jer u nebu nema ni plača, ni boli... Sažali mu se i majka i dijete, pa uđe u sobu i položi svoju ručicu na djetetovu glavu, a čim ga je ono ugledalo, nasmiješi se i odmah uroni u miran san. Čudo!, uzdahne žalosna i zabrinuta majka i brzo se smiri.

Anđelčić se tiho udalji od njih. Ni ovoga puta nije primijetio da mu je opet ispao jedan od dva preostala cvijeta, i to dok je još bio uz djetetovu postelju. No čuo je gdje se i tada oglasilo zvono. Ne samo jednom, nego dva puta. Požurio se prema svom cilju, osjećajući da već prilično kasni.

Bijaše već duboka tama kad najednom, gotovo iznemogao, u daljini začuje pjevanje anđela. Jao, zakasnit ću!, pomisli i htjede požuriti još više, no upravo u tom trenutku dirne ga u srce neko tužno blejanje. Zaustavi se i pogledavši oko sebe ugleda janje sa slomljenom nogom. Uzevši ga na svoje ruke, doskora stiže nadomak neke spilje. Putem mu ispadne i treći cvijet i po treći put se oglasi zvono, i to tri puta. Lijepo mjesto da se malo odmorim!, reče, no kad je ušao u nju, gle čuda! Tamo bijaše majka s prekrasnim djetetom u naručju! Dijete mu se nasmiješi, a majka spremno sasluša sve što je doživio na putu. Na sve to se i ona nasmiješi i reče:

- Anđelčiću, ove si noći učinio tri dobra djela. Pritom si svaki puta izgubio po jedan cvijet. Znaš, svako dobro djelo zahtijeva po neku žrtvu. I te žrtve dragocjenije su od ona tri cvijeta, što si ih htio donijeti Isusu za njegov rođendan. Taj Isus je evo ovdje, ovo djetešce što ga vidiš u mom naručju, i on je već te tvoje žrtve rado primio, više nego cvijeće.

Zatim nastavi:

- Čuo si također da je pri svakom dobrom djelu zazvonilo zvono. To je bilo zvono ljubavi koju si iskazao Božjim stvorenjima: vrapčiću, bolesnom djetetu i ranjenom janjetu. Njegovo je oglašivanje, jednom, dva i tri puta, ujedno bilo znak anđeoskim korovima da je došlo vrijeme da siđu i zapjevaju "Slava Bogu na visini...". Tako će i pastiri znati da im se rodio Spasitelj, te će i oni doći ovamo i pokloniti mu se.

Istoga trenutka ranjeno janje isklizne iz anđelčićevih ruku i, posve zdravo, započne veselo skakutati po štali. Mali se Isus, a s njime i anđelčić od srca su se tome smijali...

* * *

Slušajte, ljudi, zvono ljubavi! Možete ga čuti svakoga trenutka: kad god čujete ili i vidite nevoljnika, koji vapije za vašim dobrim djelom! I ne žalite što ćete pritom morati nešto žrtvovati! Ne zaboravite što sam Isus reče: "Što ste učinili jednom od mojih najmanjih, meni ste učinili!"

DAVORKA I NJEN SVIJET