RIBA

Zanimljiva je ta veza između dvoje ljudi. To nešto što kao znaš da je to sad to. Zanimljivo je i to kako se naši veliki i pametni mužjaci prepadnu te spoznaje i uvijek ostaje u zraku ono pitanje: jesam li ja ona prava? Već duže vrijeme većina brakova započinje već poodmaklom trudnoćom. Nekad im se desilo, zalomilo, kako li već to oni nazivaju. Ali zadnje vrijeme sve više shvaćam da oni jedino tako odlučuju povući taj odlučujući potez. Svi nešto kao držimo do tradicija, do pira, do janjetine, do toga tko će bolje, tko će više i te stvari, razumijete što želim reć?! Ali ona tradicija koja mi je bila nekako najdraža, najslađa, ono kad bi muškarac pripremio iznenađenje i kleknuo pred njom milo je gledajući i mucajući izusti: Hoćeš li se udati za mene? To je postalo nebitno. Ajde kao, bitno da si ti meni plodna pa ćemo lako sve rješiti. Onda se sve kao podrazumijeva. U meni je narasla ne odbojnost prema pirevima, nego mogla bih reći mržnja načina na koji se to danas "odrađuje". Možda sam u krivu, rado bih da me ispravite. Tako meni to izgleda.Ipak tu je i on. Princ. Sa vječnim pitanjem jesam li ja ona prava? On sve to želi. Svaki pir ko da je njegov. Pravi mali veseli bećar. On bi došao po mene i pjevao: Izađi malaaaaa. On bi tortu od krokanta pomeo do temelja. On bi vijorio zastavu. On kapije otvarao i konje jahao. Iako voli svu glazbu gore navedenu, a i mahom njegovi uzvanici... Još se nije izjasnio sviđa li mu se moja ideja ili jednostvano previše odudaram od "društva". I sad mi treba kompromis?! E pa naći ću ga! Ja znam da je on onaj pravi... cerek