Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Svoje ćemo snove ostvariti tek kad se odlučimo probuditi..
OdgovoriIzbrišiKoliko još puta treba prežvakati proživljeno da bi se izvukla pouka? Koliko još puta treba pogledati u nebo prije nego se ugleda zvijezda u padu? Kažu da zvijezde najjače i najljepše sjaje netom prije nestanka u bespućima vremena i prostora...
Koliko još puta će sunce prošetati mojim horizontom? Koliko još snage je ostalo za tražiti smisao u postojanju? Koliko još puta ću griješiti i tražiti otpuštenje? Koliko još puta ću sama sebi iščupati srce? Koliko još puta ću postavljati pitanja na koja neću dobiti odgovor? Koliko?
Otpuštam zadnje ostatke tuge koju nosim duboko u sebi. Odrješujem se od grijeha prošlosti. Otpuštam sva svoja oklijevanja i nesigurnosti. Još jednom preslagujem prošlost u škatulju. Po tko zna koji put pozdravljam stare suputnike. I njega. Odrješujem se gorkog okusa razočaranja. Sjeća li se naše izmaglice, tko to zna...
Poželim napraviti zaokret u glavi i svu svoju snagu usmjeriti na novo. Na bolje sutra.
Na novi dan. Na iscjeliteljski učinak sna.
Dozvoljavam očima da besciljno lutaju stropom, mislima da bez reda prebiru po sjećanjima. Ruke sam stavila ispod glave, noge prekrižila. Udobno sam se smjestila, spremna za večerašnji odlazak u drugu dimenziju.
Vrijeme je za zatvoriti škatuljicu i ugasiti svjetlo. Neka mir noći zavlada.
Do skorog svitanja... Novog... Do skorašnjeg pjeva ptica u zoru...