SLOBODA JE BOG,BOG JE SLOBODA

Bog je sloboda Bog je sloboda. On nas ne prisiljava ničemu. Zbog toga ni mi ljudi ne bismo trebali vršiti prisilu na ljude oko sebe, kako u malim tako i u velikim stvarima. To vrijedi također kad se radi o vjeri, o religiji. Bila to vanjska ili unutarnja religija - ne smije biti prisile. Svatko treba sam odlučiti kako želi težiti Bogu i da li to želi. Tako Bog postupa s nama. On nam dopušta da slobodno odlučujemo, ali Njegova volja je da mi opet ispunjavamo Njegovu volju i da budemo opet kod Njega. Na to bismo trebali češće pomišljati: Bog od srca želi da se mi ne mučimo, da ne patimo, već da smo kod Njega u svjetlu, u ljubavi. Bog, naš Otac, poslao je Svog Sina da upoznamo put ljubavi kako bismo došli do ljubavi. I kuda nas je uputio Isus, Krist? On je rekao: »Kraljevstvo Božje je unutra u vama.« To što je Kraljevstvo Božje iznutra u nama i nije vezano na izvanjska mjesta, izvanjske datosti i uvjetovanosti za nas znači: Svatko od nas ima slobodu svakodnevno dopustiti da unutarnje kraljevstvo raste i nastaje. Tada nam nisu potrebni izvanjske forme, rituali, izvanjska religija - potrebna nam je zajednica braće i sestara u kojoj svaki pojedinac kaže: »Idem u svoje srce. Dan za danom otkrivam Božje kraljevstvo u sebi da bih nakon smrti tijela ponovo svjesno bio u Božjem kraljevstvu kao biće svjetla.« U tome se sastoji sloboda. U tom duhu slobode stoji i Univerzalni život. Univerzalni život znači život u Bogu. Isto tako je i s objavama našeg Brata i Otkupitelja Krista. Bog nam ostavlja slobodu. Zbog toga je u Univerzalnim životu sloboda. Bog nas ne prisiljava na rituale. Bog nas ne prisiljava na dogme. On hoće da budemo slobodni, da slobodno odlučujemo. Sloboda je život u Bogu. Tako možemo reći: Univerzalni život j e s t sloboda. Živimo li tako, tada se okupljamo u duhu ljubavi kao slobodni ljudi koji traže zajedništvo i u zajedništvu se razvijaju, jer zajedništvo je zapravo jedinstvo. Jedinstvo je sloboda. Sloboda i jedinstvo jačaju srce i ljubav prema Bogu i za bližnjeg. Prakršćanstvo znači: zajedništvo, jedinstvo. Iz prastruje došao je Sin i donio nam je život, otkupljenje. Sin Božji je naš Otkupitelj. Zbog toga Ga zovemo Krist. Budući da istinsko učenje, zakon ljubavi koji nas je Krist učio i kao primjer živio, dolazi iz prastruje, nazivamo se pra-kršćanima. Prakršćani su slobodni ljudi. Oni traže zajedništvo ali se ne vežu na čovjeka. Prakršćani su ljudi koji se uzajamno sve više nesebično vole - dakle bez vrednovanja. Nesebična ljubav znači: Čovjeka pored sebe ne uzvisujem niti ga ponižavam; moj bližnji je dio moga vječnog života. U istinskom zajedništvu je opća dobrobit. Opća dobrobit znači: Dobrobit za sve. Opća dobrobit je izgrađena na istinskom bratstvu i sestrinstvu i nesebičnosti. Čuva li u srcu svaki brat ili sestra dio svoga bližnjeg u sebi, i aktivira li ga u svijesti: U mome bližnjem je Bog, u meni je Bog; u Bogu smo sjedinjeni - tada će svatko brinuti da bližnjem bude dobro. To je aktivno prakršćanstvo. To je opća dobrobit, dobrobit svih. Kako na Nebu tako i na Zemlji. Ako smo svjesni toga i ako svakodnevno postajemo svjesniji, tada se budi čežnja za našim božanskim nasljedstvom, za vječnim zakonom. Čežnja za Bogom uvijek iznova nas podsjeća da odložimo svoj Ja-zakon, svoj osobni zakon, ograničavajući zakon »ja«, »moj« i »meni«, u kome nema prostora ni mjesta za bližnjeg. Tada odlažemo »svoju dobrobit« i urastamo u opću dobrobit. Opća dobrobit je također zajednička dobrobit u kojoj sudjeluje svaki pojedinac. Svatko ulaže svoje snage za zajedničku dobrobit. Duhovno biće neće reći: »Neka drugi to napravi. Ja ću se sada odmoriti; bližnji možda to može bolje.« Svako biće u Bogu čini sve u Apsolutnom zakonu. Ono se ne odmara na račun energije bližnjega. Prema svojim sposobnostima ono djeluje u velikoj cjelini za dobrobit sviju. Kako na Nebu, tako i na Zemlji. Univerzalni život znači slobodu - slobodu u Duhu Božjem. Univerzalni život znači: Otkrij Božje kraljevstvo u sebi i naći ćeš put u slobodnu zajednicu braće i sestara koji odaju počast jedino Bogu. Oni odaju počast Bogu tako što svakodnevno puštaju da Bog djeluje kroz njih, kroz njihova nesebična čuvstva, osjećaje, misli riječi i djela. Težimo li ovome iz dana u dan tada sve više i više nalazimo svoje božansko nasljedstvo, Apsolutni zakon koji je naš istinski život, koji nas oslobađa, koji nas usrećuje, koji nas ujedinjuje.