Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
Sklopi oči i sanjaj... Dozvoli imati svoje male, šarene svjetove... Dozvoli maštati... Zažmiri... Sklopi svoje oči... I voli... Voli iz dubine svoga srca... I nikad... Nikad više nemoj izgubiti vjeru u ljubav i svijet...
MOLITVA ŽABE
OdgovoriIzbrišiFree Image Hosting at www.ImageShack.us
Kad je brat Bruno jedne noći molio, rastresalo
ga je kreketanje žabe rikače. Svi njegovi napori
da se ne obazire na taj zvuk bili su uzaludni,
i zato je sa svog prozora viknuo: «Tišina! Ja molim.»
Budući da je brat Bruno bio svet čovjek, njegovo
je zapovijed bila odmah ispunjena. Svako je živo
biće zašutjelo da bi tako stvorilo šutnju koja
pomaže molitvi.
Sad je pak drugi glas dopirao u Brunovu molitvu-
unutarnji glas koji mu reče: «Možda se Bogu sviđa
kreketanje one žabe isto toliko koliko i pjevanje tvojih
psalma.»
«Što se to može Božjim ušima sviđati u kreketanju jedne
žabe?» -bio je prezirni Brunov odgovor. Ali glas se
nije predao: «Što misliš, zašto je Bog izumio zvuk?»
Bruno je odlučio pronaći odgovor na pitanje:
Zašto. Naslonio se na prozor i zapovjedio: «Pjevajte!».
Odmjerno kreketanje žabe rikače ispunilo je zrak
Uz komičnu pratnju svih žaba u blizini. Kako je Bruno
slušao te zvukove, više mu nisu smetali, jer je otkrio
da oni obogaćuju šutnju noći ako im se ne odupire.
S tim otkrićem Brunovo je srce postalo skladno
sa svemirom, i po prvi put u svom životu razumio
je smisao molitve.
(preuzeto iz knjige Molitva žabe)