DAVORKA I NJEN SVIJET
Univerzalna Božanska Duša I Duša čovjeka
Naše ponašanje samo je neka razina budnosti nad umom i prisutnosti u
onome što zovemo život. Od budnosti direktno ovisi metabolizam, kao
sklad duše i tijela, kao odgovor tijela na suptilnu energiju. Duša -
energija u nama budi neki doživljaj, dobar ili loš, što direktno
osjećamo po dahu i ritmu srca. Osjećamo život i po volji, po snazi,
ljubavi, radosti, ali i nezadovoljstva, pa i bolesti.
Ponašanje čovjeka je u direktnoj vezi sa umom. Gdje je um tu je i
energija. Zato je pogrešno fokusirati um samo na jedno mjesto, možda
vanjski doživljaj, možda neka misao, emocija i dr., već um treba biti
sveprisutan, neovisan od misli i osjećanja.
Mjerilo sklada duše i tijela, energije i metabolizma je istina, kroz formu ljubavi i mirnog srca.
Od optimalnog metabolizma, temperatura tijela je optimalna. Proces metaboliziranja energije uzroči stvaranje vatre i vode.
Yin stanje stvara vodu, pretilost i pojavu bolesti.
Yang stanje pogoduje kompaktnosti tijela.
Ne valja ni velika temperatura, ni višak vode u tijelu.
Pravilnom prehranom sa integralnim žitaricama, tijelo je pročišćeno,
temperatura uvijek normalna, nema potrebe za pijenjem vode, tlak i
otkucaji srca su uvijek optimalni. Integralne žitarice daju najbolje
ugljikohidrate za stvaranje glukoze u tijelu, koja naviše godi
metabolizmu. Pored toga, celulozna vlakna žitarica najbolje reguliraju
probavu i čišćenje crijeva. Integralne žitarice možete jesti koliko
hoćete, nikada neće doći do stvaranja viškova u tijelu, jer se one lako
probavljaju. Druge namirnice su problematične za metabolizam, bez obzira
na tradiciju, navike i strast prema hrani.
Običan čovjek ne razmišlja životno i ova priča njemu ništa ne znači, jer uživa u hrani i živi da bi jeo.
Duhovnjaci prilaze hrani na način: jedu da bi živjeli.
Duhovnost nije moguća bez pročišćenja, gdje se, na kraju puta, morate
osloboditi i tijela. Pravilnom prehranom i metabolizmom, lako ćete se
osloboditi tijela, jer je vaša duša prilično pročišćena, samo joj treba
još malo usmjerenosti pažnje uma prema duhu.
Sve ovo pričamo zbog ponašanja čovjeka, koji najprije mora biti slobodan i miran, a onda s doživljajem istine i ljubavi.
Potrebno je znanje, ljubav, sloboda u smislu da radite samo ono što vas
smiruje i istina kojom osvjetljavate životni put. Kada se duša sabere,
kada se sve složi u jedan duh, onda on dalje radi sam. Međutim, duh se
stalno mora obnavljati kao takt u motoru, upravo koliko je taktova srca
toliko puta trebamo prevesti um u duh.
Navikavanjem uma na duh, on stvara iskustvo i kasnije se sve dešava
automatski. Doživljaj života ne smije biti napor u smislu brojanja
taktova srca, već prava radost. Samo kada pažnju uma usmjeravate na duh i
život, on neće lutati izvan bića, tumarajući po mislima i osjećanjima.
Naravno, ego uvijek postoji, jer postoji tijelo, ali ga um preskače kada
je usmjeren na ljubav, istinu i duh. Što se više čistite i što više
prizivate mir, to će metabolizam biti normalniji, a um vezan za duh, jer
je i njemu tada lakše.
S nemirnim srcem osjećamo se loše. Sa pročišćenom dušom zaista imamo doživljaj prave snage i zadovoljstva.
Gdje počinje i završava životni put čovjeka?
Početak je od stvaranja nove duše. U seksualnom odnosu muškarca i žene,
može doći do spajanja njihovih sjemena, to nazivamo oplodnjom, kada se
stvori zametak života mlade duše. Od tog trenutka ona već počinje sebe
metabolizirati u fizičko tijelo novog bića.
Prvo što se stvori jest krvna žilica od koje kasnije postaje srce i
možemo reći da životni put čovjeka počinje s prvim otkucajem srca. Duša i
tijelo kao jedno, stvaraju kotač života, što doživljavamo preko ritma
srca. Kada metabolizam oslabi, duša više nije vezana za tijelo, srce
prestaje kucati, a duša napušta tijelo (kao duh).
Univerzalna božanska duša nema polarnost energije i uvijek je jedno.
Duša čovjeka je komadić od univerzalne duše, kao individualizirani život
tijela i obavezno dobiva polarnost. Da bi tijelo bilo cjelina s dušom
mora joj se približiti, a to se postiže preko mentalnog procesa i
osvješćivanja. Buđenje duha nije luksuz, nego stvarna potreba čovjeka,
temeljem spiritualnih moći. Apsolutna svijest je moguća s duhom.
Nesvjestan čovjek je prava opasnost po okoliš. Životinja je cjelovita,
nema um, ali joj instnkt za preživljavanjem, savršeno veže tijelo za
dušu. Kod čovjeka nije tako, jer on ima um i kalkulira. Ali, sa
nesvjesnim umom, čovjek ostaje podvojen od duše i može poludjeti, u
smislu da ne može kontrolirati nagon i ponašanje. Zato je osvješćivanje
preko potrebno.
Društvena kultura ne prihvaća duhovnost, zato je mnogo bolesnih ljudi
koje poznajemo i srećemo, jer ljudi nemaju adekvatno znanje, a još manje
ljubavi i probuđenu svijest. Veliki je procenat ljudi s poremećenim
karakterima, kojima se ego brani. Posljedica toga su šizici, pohlepni
ljudi, psihopate, mazohisti i kruti moralisti, s lažnim ponosom.
Preko svijesti, polarizirana energija duše se ponovo vraća u najčistije
stanje univerzalne duše. Znači, svijest čovjeka je doživljaj najšireg
uvida, temeljem istine i energije svjetlosti.
Kod dominacije sjemena muškarca rodiće se žensko dijete, jer se sve
odvija suprotno. Kada je žensko sjeme jače, onda se rodi muško dijete.
Muškarac lakše oslobađa duh, a žena je obdarena da može roditi.
U odnosu muškarca i žene, ženi je uvijek stalo do pravih vrijednosti, do
ljubavi. Ona prirodno zna što treba raditi u odnosu. Žena ne želi
seksualni odnos bez ljubavi, jer je veoma odgovorna za dijete. Ona se
nema čega učiti. Za nju je život stvarnost. Muškarac o tome nema pojma,
zato su muškarci više skloni nevjerstvu. Kada je i u muškarcu ljubav
probuđena i on postaje veoma pažljiv i odgovoran prema ženi i njenoj
prirodi.
Ljubav trajno veže muškarca i ženu, i u tom odnosu suvišan je treći.
Sve počinje iz sjemena, iz vibracije energije Univerzalne duše, s
najvišim dometom svjetlosti istine i apsolutne svijesti. Ispada da ništa
nije stvarno, da se ništa nije ni dogodilo, sve je već postojalo u
apsolutnom prostoru Boga.
I kada se probudimo u punoj svijesti, ništa nismo novo otkrili, sve već
postoji. Svijest jedino služi da se oslobodimo materijalizma, ovisnosti
od tijela, da se oslobodimo želja, patnji i da se konačno oslobodimo
straha od neizbježne smrti tijela.
Ako bih trebao poručiti kako urediti doživljaj života, proizilazi da je
najbolje biti na razini bezbrižnog kućnog ljubimca, ali sa punom
svijesti i moćnom intuicijom.
Stvoreni smo od energije - duše; najprirodnije je, bezuvjetno se predati
njoj već sada i postati jedno s njom. Svaka podvojenost od vlastite
duše remeti metabolizam, uzroči nezadovoljstvo, bolesti i naše ponašanje
postaje upitno, jer mijenjamo karakter. I nepismeni znaju reći, čovjek
bez karaktera kao da nije čovjek.
Ponovit ću zbog početnika, karakter je skladno ponašanje pojidinca, sa
svjesnim umom, izvan obrane ega, kao usklađenost duše i tijela. Napadnut
karakter slabi kreativnost čovjeka, jer sva energija odlazi na obranu
ega.
Ako je netko postigao sve u životu, a ipak osjeća strah, to znači da mu
karakterna obrana straha, oduzima svaku radost života. Bolje je ne
posjedovati ništa, a biti karakterno čist, umom usmjeren, s mirom i
ljubavi u srcu.
Učili su nas da moramo stvarati, posjedovati mnogo toga, i na kraju
ispada koliko nešto prigrabiš, toliko ćeš i živjeti. To je naivno i
smiješno. Možemo posjedovati samo materijalne vrijednosti, od kojih nas
uvijek boli glava; zbog njih dodatno opterećujemo misli i um, čime
narušavamo vlastiti metabolizam. Kažu kada netko ima mnogo novaca na
bankovnom računu, da ne može u miru umrijeti.
Život je moguć samo sada i svi oni koji žive za jedan dan, uvijek žive u sadašnjem trenutku.
Duhovne vrijenosti ne možemo posjedovati, a život nam znače. To sigurno
znači da ljudi vegetiraju u neznanju, željama i patnji, bez dubljeg
doživljaja života.
Dok je dijete malo, njegovo tijelo i duša su jedno, jer između njih još
nije razvijen um, koji će ih podijeliti. Božanski je princip kada su
duša i tijelo jedno. Pojavom osjećanja, misli, govora, razvija se um i
zauzima mjesto u trećem oku, točnije pinealnoj žlijezdi hipofize mozga.
Gdje je pažnja uma usmjerena, za njim duša vibrira.
Za čovjeka je um najbitniji, jer od njega ovisi ponašanje. U društvu
ništa nije postavljeno temeljem duhovnosti pojedinca, nema preventive i
sve se svodi na saniranje posljedica, kada je već kasno. Zato su bolnice
prepune ljudi koji se najviše žale na nezadovoljstvo, strah i
psihosomatsko reagiranje, a to je u suštini poremećaj metaboliziranja
energije duše u tijelo, kada karakter nije čist, već se karakternim
obranama brani ego. Oko nas su nezadovoljni ljudi, puni bijesa i tuge,
uznemirenih srca bez ljubavi. Nitko nije miran, jer je opće prihvaćeni
društveni stav da se radi o suvremenom življenju, koji guta ljude ne
dajući im predaha za mir.
Ako nam je stalo do napredovanja, onda se jedino trebate baviti umom. To
je direktan put buđenja snage. U tu svrhu služi meditativna praksa.
Nepraktično je baviti se nečim što ne smiruje um. Bilo koja aktivnost,
za um je dodatno uznemirenje. Um jedino miruje kada prati kreativnost
čovjeka, a vi razmislite što bi to moglo biti. Kreativnost je sve ono
što vas čini mirnim. Možete biti nemirni dok spavate, ali također možete
biti mirni kod težih fizičkih napora, u ovisnosti da li radite ono što
želite biti.
Snaga uma se očituje kroz mir koji možete sebi dopuštiti.
Nezrelo i nedovoljno osvješćeno dijete se raduje željama, a čovjek se
raduje ljubavi i životu. Djeca su zbog želja uzbuđena i nemirna. To i
jest princip materijalizacije fizičkog tijela. Kada dijete postan čovjek
i ono će se radovati životu.
Ako zreloj osobi misli i dalje služe radi želja, onda nije dobro, jer je želja izvor patnje i svih poremećaja metabolizma.
Svaka aktivnost čovjeka, preko tijela i uma, samo je najdublja želja za
doživljaj života. Uviđamo da nas želje čine tužnim, ali je također točno
da nismo u stanju percipirati duhovnu stvarnost. Vapimo da smo u
ljubavi, da smo radosni, da smo živi, ali na sasvim pogrešan način,
preko nekog trećeg (preko hrane, novca, sexa), a sve je u nama, u našoj
duši, u našem umu i mislima. Doživljaj života je potpun sklad duše i
tijela, kao potpun mir misli i uma. Za mir ne smije biti podvojenosti
duše i tijela, mentalnog i fizičkog aspekta.
Kada bi čovjek bio apsolutno svjestan, onda se ne bi morao ni roditi.
Ovaj svijet kao božanska čarolija, beskrajno je zanimljiv. Naravno, u
čaroliji će uživat samo oni koji sebe smire, koji shvate što je duhovna
stvarnost (da je to apsolutno čist prostor bez ičega), i onda se ne bi
smarali materijalnim željama, nego bi imali samo duhovnu želju. Međutim,
ni sama duhovna želja nema smisla, jer prelazi u potpun uvid stvari,
kada postajemo svjesni i oslobođeni svake ovisnosti.
Percipiranje stvarnosti ili moć prosuđivanja čovjeka, praktički je cjeli
životni vijek tijela radi prevođenja u čistu dušu - energiju. Na
početku je bila samo duša i sve mora završiti kroz dušu. Tijelo mora
nestati, jer je to stvar postojanja. Kako gubitak tijela ne bi bio bolan
i kako ne bi izravno čekali taj bolan trenutak, postoji duhovnost koja
nas može osloboditi tog straha. Procedura osvješćivanja tijela je čitav
proces kroz odrastanje i sazrijevanje ličnosti čovjeka. Netko u tome
uspije, a netko ne.
Mentalni sadržaj čovjeka, kroz misli i um, između je slijepog tijela i
božanske duše - energije, u trećem oku i pinealnoj žlijezdi hipofize
mozga. Normalno je da um „hoda“ po vertikali bića, od glave, do tabana
nogu, preko kralježnice i prednje strane tijela, preko simpatičkih i
parasimpatičkih nerava, preko arterija i vena, preko limfotoka. Samo na
taj način život ima pun smisao, mir, ljubav, istinu, radost i slobodu.
To je taj osvjetljeni put, gdje postoji i tijelo i duša i energija i duh
i svijest. Izvan tijela postoji nešto što pripada drugome. Samo ono što
je u biću, možemo reći da je cjelina. Ono izvan tijela samo može biti
umišljena želja, zato što nam mnoge stvari izgledaju lijepo i očarani
smo njima. Zajedničko za naše biće i ono izvan njega je samo energija i
upravo sve moramo promatrati kroz nju. Čovjek kao svjestan entitet ne
mora biti hrčak i skupljati sve što mu treba za život, jer to nije
moguće. Zato postoji svijest, kao čist duhovni kanal kojom primamo
energiju u izobilju.
Bez svijesti nije moguće biti sveprisutan kroz sva tri aspekta života,
nego će uvijek biti neka prevaga prema fizičkom ili mentalnom aspektu,
ali to čini čovjeka podjeljenim na duši, mijenja se karakter i ukupno
ponašanje.
Ako je duhovnost prava stvar, koju još uvijek nismo spoznali, onda
moramo poslušati iskusne majstore života koji će nam tu stvar
približiti. Kroz misli i um moramo se odreći svega, od logike do svih
želja. Praktički, ničega se ne odričemo, samo dajemo upute umu i vežemo
ga kao psića da bude miran, jer tek tada najdublje doživljavamo život.
Učite i probajte.
RECI RANIJE . . .
