srijeda, 20. srpnja 2011.

DUHOVNOST KARTUZIJANACA

DAVORKA I NJEN SVIJET
Duhovnost

 
Cilj
Kartuzijanski red je bio ustanovljen na „hvalu slave Božje”, koja je u tome da nas „intimnom ljubavlju sjedini sa sobom” i da tako donesemo mnogo ploda. To je ujedno i cilj svakog kršćanskog života. No, posebnost našega Reda je u tome da nema nikakvih drugih ciljeva. Sveukupno životno uređenje u kartuziji usmjereno je k jedinom cilju: „usrdnije tražiti, brže naći i savršenije posjedovati samog Boga” i tako dospjeti „do savršene ljubavi” (Pravila 1,4). Zbog toga se odričemo svega što ne pomaže to jedino potrebno.

Odvojenost od svijeta
„Budući da je naša ustanova potpuno usmjerena kontemplaciji, mora zato s više savjesti čuvati svoju odvojenost od svijeta. Oslobođeni smo svake dušobrižničke službene dužnosti, bez obzira na stupanj zahtjevnosti aktivnog apostolata, kako bismo mogli ispunjavati vlastitu zadaću u Kristovom mističnom tijelu” (Pravila 3,9).

Molitva
Mi nemamo nikakvih posebnih molitvenih metoda, tehnika ili recepata; jedini put je Isus Krist. U kontemplativnom životu nije toliko važno to što mi radimo, već ono što Bog radi u nama. Naša zadaća je samo to da očistimo svoju težnju od svega što nije Bog, da se naviknemo „otvarati vrata i prozore božanskom gostu” (Pravila 4,2) i da Mu dozvolimo da nas ljubi tako, kako to On hoće.

Sloboda
Sveta sloboda je posebna osobina našeg zvanja. Redovnička pravila propisuju malo usmenih molitava ili pobožnih vježbi, osim svete liturgije, kako bi svatko mogao – pod vodstvom Duha Svetoga i uz pomoć poglavara ili duhovnog vođe – slobodno izabrati sebi primjerena sredstva koja ga najviše približavaju krajnjem cilju. Ona pak sredstva koja ga ometaju ili su samo nekorisna treba napustiti, kako god bila sama po sebi dobra i sveta.

Poslušnost
Najveća zapreka u traženju Boga bez daljnjega je vlastita samovolja, vlastito „ja”. Njega nastojimo žrtvovati poslušnošću, koja se mora – da bi bila savršena – protegnuti i na vlastiti sud. Tako radikalno ispražnjenje samoga sebe omogućava nam da se s jednostavnošću i opuštenošću djeteta otvaramo djelovanju Duha Svetoga; ujedno nas ono oslobađa svih uzroka nemira, neuredne žalosti i brige za sebe.

Vjera
Naš život se odvija u tami i u svjetlosti vjere. U samoći možemo ući u dubinu naše vjere koju smo primili od Crkve. Tama vjere se s vremenom mijenja u svjetlost vjere. Ne vidimo to u što vjerujemo, ipak sadržaj vjere nam postaje tako nazočan da iz njega možemo živjeti. Kad se odrečemo svega što nije u skladu s vjerom, spoznajemo dubinu i sjaj toga što živi u našim srcima.









Radost
„Koliko koristi i božanske radosti donose svojim ljubiteljima samoća i tišina u pustinji, znaju samo oni koji ih poznaju iz vlastitog iskustva. Tu se krepki ljudi mogu sabrati u sebi, koliko to žele, i u sebi također ostati. Mogu marljivo gajiti klice kreposti te se sretni hraniti rajskim plodovima. Tu pokušavaju zadobiti ono oko čiji jasni pogled ljubavlju ranjava Zaručnika; oko koje je – čisto i jasno – zagledano u Boga. Tu svetkuju u djelatnom mirovanju te počivaju u mirnom djelovanju. Tu Bog dijeli svojim atletama željenu plaću za naporni boj: mir koji svijet ne poznaje i radost u Duhu Svetom” (Sv. Bruno, osnivač kartuzijanskog reda).

Nema komentara:

Objavi komentar

DAVORKA I NJEN SVIJET