utorak, 1. studenoga 2011.

Emilija Kokić - Što nisam jezik pregrizla (TV in Slovenia)

DAVORKA I NJEN SVIJET Ne želim na slijepo opisivati sva čuda na ovom svijetu, koja se događaju drugima, želim govoriti o čudima u kojima sam osobno sudjelovala. I onako mi nitko ne bi vjerovao da mrtvi vole pomagati živima, nalaziti im izgubljene stvari, spriječiti ih da naprave krivi korak, spriječiti zla i povrede, koje bi mogle biti kobne. Mi takve “angažirane mrtve” zovemo anđelima, čak im se i molimo da nas zaštite. Ja ću zamoliti svog anđela čuvara da mi stavlja riječi u usta kad ga predstavljam ljudima. Ono što sam osjetila je, da je strpljiv bezgranično, voli onog kojeg štiti cijelog i bez zadrške. Nasuprot anđelovoj ljubavi, majčinska ljubav je blijedi odraz prave ljubavi, a anđeoska ljubav je odmah iza Božje, apsolutne ljubavi. Moj me anđeo voli darivati, često mi dolazi u snu. Voli bijelu čipku poput pjene, koja se stvori na plavom moru. Nikad me ne napušta i bdije nada mnom. On sprečava moje tjelesne i duševne povrede ili ih ublažava. Prije dva godine pala sam . Pukla mi je trtična kost,pomaknuli se kralješci itd...!no što je samo mogao anđeo napraviti, napravljeno je. Čime sam zaslužila ljubav svog anđela čuvara? Usudim se reći da je uz mene i da mu je stalo, da me čuva i bdije nada mnom. To da ga s ponosom predstavim ljudima, to je njemu dovoljno. Nameće se pitanje, zašto sam uopće pala zašto to moj vrli anđeo nije spriječio? To bi mogla biti tema, ali neću sada o tome. Samo bi se stvorila nepotrebna pomutnja. Zlo se događa, toliko za sada. Kod anđela svi putovi vode u VJEČNOST, blaženstvo i radost koja traje zauvijek.

Nema komentara:

Objavi komentar

DAVORKA I NJEN SVIJET