Život je čaroban, samo ako smo ga spremni zagrliti!

Koliko smo se samo puta zapitali zašto netko u starijoj dobi izgleda tako mladoliko, dok netko drugi puno mlađi izgleda kudikamo stariji!? Tajnu mladolikosti i dugovječnosti nerijetko tražimo u čudotvornim napitcima. Vjerujem da se tajna skriva u načinu korištenja vlastite energije koju možemo povećati ili pak smanjiti. Što ćemo učiniti, stvar je vlastite odluke. Svima nam je poznato da mišići koji se ne koriste postaju mlitavi, atrofični, smanjenog volumena i posljedično tome smanjene snage. No, ako smo donijeli mentalnu odluku da ojačamo svoje mišiće, krenut ćemo recimo u teretanu, u vožnju biciklom, na trčanje ili igranje tenisa. Ta naša fizička aktivnost rezultirat će obrnutim efektom. Mišići će se početi povećavati i dobivati će na snazi. No, tu nije kraj. Sam naš čin mentalne odluke ima dalekosežnije posljedice nego mi to mislimo. Sama pozornost koju smo usmjerili na tijelo, prenijeta je kao informacija iz moždanih stanica u sve ostale stanice našega tijela. To nisu samo mišići, to su i svi naši unutarnji organi i sustavi. Znamo da se i inače stanice našega organizma obnavljaju. Ovdje je naglasak na usmjeravanje pozornosti, koja je jednako tako voljna energetska akcija. Svjesno usmjerena volja pokreće akciju!! Informacija koju su stanice primile glasi: Ovom tijelu potrebna je snaga! I posljedica je upravo to. Oni koji prakticiraju neku od vježbi, znaju da se cijeli organizam osjeća bolje, a ne samo ruke ili noge. Slično se događa i sa mentalnim zdravljem. Prestati učiti znači zanemarivati one stanice koje su u tu svrhu potrebne. Sve što zanemarujemo slabi ili drugačije rečeno gubi svoju izvornu funkciju. Ako pogledate bilo kojeg čovjeka u poodmakloj dobi i primijetite neobičnu vitalnost, ne možete a da ne primijetite i njegovu radoznalost i živahnost uma. Fizičko zdravlje neraskidivo je vezano i za mentalno, ali i za duhovno. Koliko smo samo puta vidjeli osobu koja je netom primila svoju prvu zasluženu mirovinu i umjesto radosti, poleta i zdravlja, u vrlo kratkom vremenu ona se razboli, legne u krevet, da se možda više nikada iz njega i ne ustane. Pa što se to dogodilo, pitamo se? Kako tako naglo? Pa on je uvijek bio zdrav!? Došavši u mirovinu prvo je proslavio sa bivšim kolegama na poslu, a zatim kod kuće u tišini sam sebi rekao; Eto, to je to! Odradio sam svoje. Uzeo novine, daljinski upravljač i polako neprimjetno tonuo u rezignaciju. Više nisam društveno koristan. Njegove misli, kao energetski tok nabijen informacijama, prenijete su svakoj i najmanjoj stanici njegovog organizma. Tijelo više nije potrebno! Energija, ne samo da vjeruje svom gazdi, već i kad se gazda šali i drži fige iza leđa, ona to shvaća vrlo ozbiljno. Zato, sa mislima se ne treba šaliti. Ta priča završila bi puno ljepše da je nakon proslave došao kući i vrisnuo od uzbuđenja i radosti. Koliko li mu je vremena sada preostalo za sve one stvari koje nikada nije stigao. Tenis, tečaj stranih jezika, tečaj slikanja, utakmice, putovanja.... I u ovom slučaju, prenijeti signali iz njegovog mozga tijelu, učinili bi ono na što je usmjerena pažnja. Tijelu je potrebna snaga, zdravlje, vitalnost. No dobro; mirovine su male, ali to još uvijek ne znači da se ne može trčati po šumi, igrati nogomet na nekom srednjoškolskom igralištu, raditi kipiće od gline, učiti strane jezike u vlastitom aranžmanu ili tko zna što sve ne! Radosno kročite ulicama života i život će vas nagraditi. Tmurno, depresivno i neaktivno tijelo priziva kraj. Život je čaroban, samo ako smo ga spremni zagrliti!