ZALJUBILA SAM SE

DAVORKA I NJEN SVIJET ZALJUBILA SAM SE

..i ne samo jedanput, već nekoliko puta..i ne govorim o čitavom životu, govorim samo o jučer i danas. Jučer sam gledala more. Mirno, plavo, sa odbljescima sunca po površini. Nježno i umirujuće, a opet tako moćno i prelijepo. Zaljubih se. A onda je došao još i on. Vjetar. Maestral. I more poprimi novu dimenziju, promjeni sve svoje; i boju i miris i oblik; metamorfoza iz lijepoga u još ljepše; Krenu sa pučine ravno prema meni, izdigne se iz vlastite utrobe, i nezaustavljivo nošeno maestralom zapljusnu mi stopala a sa pijeskom ponese k sebi i sve otiske nedavno otisnute. Odnese i dio mene. I zaljubih se opet. Samo ne znam; dal' u more, dal'u vjetar, dal' u pijesak...dal' u metamorfozu u simbiozu..? Zaljubih se u samu sebe, zavoljeh sebe još više ( i ne sramim se toga...) jer vidjeh; jer sam znala vidjeti - i more i vjetar i pijesak; jer sam spoznala da je more samo po sebi lijepo i snažno, i izuzetno moćno, ali lijepo tek ako ima Sunca koje ga obasjava, moćno tek ako postoji vjetar koji ga pokreće, i ako postoji pijesak, ako postoji kamen , ako postoje stopala na koje će se obrušiti u svoj svojoj ljepoti i snazi, i ako na kraju krajeva postoji oko koje će sve to vidjeti i duša koja će se zaljubiti. Danas sam u vrtu gledala ružu. Crvenu, bogatu, baršunastu. Toliko savršena da je gotovo nestvarna. Svaka latica drugoj nalik, svaka na svom mjestu, čarobne i mirisne! Mirisne...i to kako! Toliko je riječi u našem vokabularu, ali nijedna nije dostojna da opiše miris i ljepotu jedne ruže. Jednostavno, ne imah druge, već zaljubih se... I onda kao da to nije bilo dosta, odnikud stvori se leptir, veliki prekrasni bijeli... Pokušajte si samo predočiti, pokušajte na tren zamisliti - Ružu,poluotvorenu, crvenu baršunastu, a na jednoj njezinoj latici veliki bijeli Leptir, nježno tek kao da zadrhti krilcima, s vremena na vrijeme. I mene, treba li reći- opet zaljubljenu!