nedjelja, 19. lipnja 2011.

VJERUJEM


Vjerujem.
Vjerujem u ljude. Vjerujem da su ljudska srca sposobna za silna, nevjerojatna, silovita, predivna čuda. Vjerujem da smo sposobni biti Ljudi, a kad napišem Ljudi mislim na bića koja brinu za druge, koja paze na druge, koja daju ruku jedna drugima.

Vjerujem.
Vjerujem da nismo sami i da u svakom čovjeku postoji neka iskra - ponekad sitna, mala, jedva vidljiva - neka iskra razumijevanja, neka iskra želje da ne bude sam, izdvojen, osamljen. Vjerujem da svatko od nas ima neku nevidljivu antenu koja ga zove da potraži druge, da pazi na druge, da brine o drugima.

Vjerujem da je život ponekad težak i da je ponekima pretežak. I vjerujem da se ponetko toliko boji da ga strah zaustavi, paralizira, obezglavi. Vjerujem da je ljudski griješiti i da je ljudski mrziti i da je ljudski biti ravnodušan. Ali ljudski je i pokušavati, vjerovati, boriti se, ustrajati, suosjećati, voljeti.

Vjerujem u ljubav.
Vjerujem u prijateljstvo.
Vjerujem u drugarstvo, u zajedništvo, u ljudsku toplinu.
I vjerujem u nas, nas kao ljude, nas kao stanovnike ove male zemlje, nas kao stanovnike ovog predivnog, veličanstvenog, svijeta.
Vjerujem da smo jedno. I vjerujem da ćemo uspjeti to pokazati jer nam treba, svima, taj osjećaj pripadanja, to umijeće stajanja zajedno, taj ponekad golem napor da pružimo ruku jedni drugima. I ponekad još veći napor da prihvatimo pruženu ruku.

Vjerujem u ovaj svijet.
Vjerujem u sebe u njemu i vjerujem u nas. I u Nas.
DAVORKA I NJEN SVIJET

Nema komentara:

Objavi komentar

DAVORKA I NJEN SVIJET