ponedjeljak, 30. svibnja 2011.

malo ,,laprdanja,,naučila sam uživati u svom životu

DAVORKA I NJEN SVIJET Nisam valjda zbog tebe htjela pravdu povuci za rukav, a ni pukom slucajnoscu pala na dno zbog tvojih karakternih crta! Ne, znam da nisam!! Iako nije suvise ocito, niti dovoljno jasno, moje culo unutarnjeg mira ili nemira je kazalo da se ne brinem previse! Nema potrebe da zbog pojednih lica moje bude tuzno, nema potrebe da ih gledam dok pred mojim ponosom izvode svoje najbolje uvjezbane trikove, da bih zbog njihove savrsene izvedbe ja zajecala i prolila bol i suze na njihovu radost i ocekivanja. Ne, ja nisam vise ono maleno i labilno stvorenje kojem se mogu natjerati bolni izrazi na lice i tuga preko cijelog tijela kao prekrivac ispod kojeg se ne vidi okolni svijet. Ah, kako bih pozeljela da ih natjerati mogu da svoju predstavu izvedu onda kada ja to zelim, onda kada ne uspiju da odrade pripreme. Nikada nisam bila previse zla, trudila sam se da budem vise dobra nego losa. No, svaki trud mi je dodatno nagradjivan samo nezahvalnoscu i groznicavom bezrazloznom osvetom. Ja zelim da znaju oni, kojima je ovo posveceno, cija imena ne zelim da navodim, da nisam zalud zbog njih, nocu dok svi slatko snivaju ispustala previse teske uzdisaje i osjecala komadice izdaje kako polaho razdiru srce. Nisam zalud, jer danas mogu da vam kazem da nisam ista. Nisam postala losa, tu se varate, ja ne zelim biti vi!! Dobra sam ljudima koji su vrijedni necijeg truda i ljubavi, a postajem hladna i tvrda hrid prema onima u cijim ocima vidim vase. A vase su bile svirepe i nevjerovatno zlurade, opasane laznom smirenoscu i toplinom, a uistinu prepune mrznje i prezira prema necemu sto vrijedi. Mozda mislite da je vasa taktika dovoljno dobra da se mozete poigrati sa svima koji vam dodju pod ruku... ali, da mozete, ali ne dovoljno dugo. Jer vama ce jednog dana da padne na ramena nesto sto razumjeti necete, ono sto se zove prevaren biti, osjetit cete teret izdaje na svome srcu! Necete biti spaseni vasih dijela, necete jer ce vam se vratiti da vas posjete kao djeca svoje roditelje. Ja cu do tada biti daleko od vas i onih vlaznih, ustajalih, zagusljivih prostorija lazne sigurnosti. Prezivjela sam vas, da! Mislili ste da ja to necu moci. Ali, ima Njega, ako nema pravde!

Nema komentara:

Objavi komentar

DAVORKA I NJEN SVIJET