Zajednička im je i etimologija: riječ nenuphar razvila se od perzijskog oblika nilufar, koji pak potječe od sanskrtske složenice nilautpala (nila "plavo" i utpala "lotosov cvijet"), što znači "plavi lotos". Iako je lotos u drevnome Egiptu bio sveti cvijet, njegov je naziv indijskog, a ne egipatskog podrijetla. Latinski izraz za lopoč bio je nymphea, a razvio se od grčke riječi nymphe, koja se odnosila i na različite vrste biljaka, uključujući lotos i ostale lopoče, ali i na grčka božanstva šuma i voda, nimfe, koje su u srednjem vijeku postale vile. Lopoč, prema tome, povezujemo s vilama, vilinskom zemljom, nimfama, čarolijom prirode, ženstvenošću, obiljem i plodnošću.
Lopoč u snu može imati senzualno, romantično značenje, te postati središtem sanjačevih čežnji, nada i osjećaja nostalgije, no može imati i sveto značenje, te tako ukazati na žudnju za apsolutnim osobe koja sanja.
U drevnome je Egiptu cvijeće bilo važan dio svakodnevnog života: cvijeće se darivalo živima i polagalo uz pokojnika. Različci, makovi, krizanteme, iris, jasmin, sljez, mandragora, kokotić i lopoči bili su iznimno omiljeni, no počasno su mjesto ipak zauzimali bijeli ili modri lotos, najljepši cvjetovi iz porodice nymphaea. Prema egipatskoj legendi, velika praiskonska, besmrtna zmija Nehebkaw potekla je iz središta toga svetog cvijeta. Nehebkaw je obuhvatio sav kas ili životnu snagu iz zemlje i živio u Nunu, praiskonskome oceanu iz kojeg je potekao cjelokupan život. Prema jednoj drugoj egipatskoj legendi, lotos svako jutro rađa sunce, i dopušta mu da po svršetku dnevnoga putovanja zađe. Zato bi svakoga tko bez dopuštenja ubere lotos snašla teška kazna. Taj sveti cvijet, koji šireći latice suncu daje nov život, povezuje se sa ženskim spolnim organom, pa prema tome i s naprekidnim ciklusom rađanja i ponovnih rađanja.
Generički naziv Nelumbo odnosi se na vrstu vodene biljke dugih listova i cvijeta koji je najčešće ružičaste, a ne bijele ili plave boje. Taj cvijet ispušta slatkast miris koji podsjeća na sjemenke anisa, a ima i veliku sjemenu čahuru koja nabrekne i stvrdne se pa nalikuje jajetu.
Lotos je bio sveti cvijet u Indiji, Kini i u Egiptu. Osim što su Kinezi lotosov cvijet, ili zlatni lotos, povezivali sa stidnicom, za njih je simbolizirao i vrhunsku mudrost, snagu, bogatstvo, bračnu sreću i vječni život. U Indiji je sankskrtski izraz za lotos, padma, ujednoi simbolička riječ koja predstavlja čakre. Padma simbolizira i čistu ljepotu i svetost. U indijskoj su ikonografiji Brahma, hinduski bog stvoritelj, te solarni bog Višnu, njegovo utjelovljenje (avatar) - ime mu doslovno znači "onaj koji prožima" - često prikazivani kako sjede na lotosu. Lotos simbolizira i Buddhino prijestolje. Padma-sutra, što doslovno znači "lotosova nit", smatra se ključnim dijelom budističke doktrine. I napokon, otac stvoritelj tibetanskog budiizma, koji je živio u 8. st., bio je poznat pod imenom Padmasambhava, što znači "rođen iz lotosa".
DAVORKA I NJEN SVIJET
Na Istoku lotos je pandan simbolu ljiljana ili ruže na Zapadu i ima više simboličkog značenja od bilo kog drugog cveta.
OdgovoriIzbrišiVeoma je značajan u budizmu gde označava duhovni razvoj, lepotu i čistotu jer, iako raste iz prljave močvarne vode, nije njome uprljan i procveta tek na sunčevoj svetlosti. Legenda kaža da kada je novorođeni Sidarta, budući Buda, dodirnuo prvi put zemlju i načinio prvih sedam koraka, na tim mestima je, kao znak sedam stepenica duhovnog razvoja, izniklo sedam lotosa. On je simbol univerzuma, praiskonskih voda, duhovnog otkrovenja, mudrosti i nirvane.
U kineskoj simbolici lotos simbolizuje savršenstvo, mir i plodnost, ali pošto ista biljka nosi cvat, cvet i seme, predstavlja i prošlost, sadašnjost i budućnost.
U ikonografiji drevnih Egipćana, rascvetali lotos kao i feniks simbolizuje ponovno rođenje, besmrtnost i kraljevsku moć. Bio je posvećen bogu Horusu, ali prikazan uz boga sunca Ra predstavljao je solarni, uz boga Horusa lunarni princip, dok je kao pratilac boginje Izide bio simbol plodnosti.
U grčko-rimskoj tradiciji, lotos je bio simbol boginje Afrodite, odnosno Venere. Za Sumere je bio solaran kada je prikazan uz boga Sunca a lunaran u predstavama sa Velikom majkom.
U mnogim kulturama smatran je simbolom savršenstva, jer njegovi cvetovi imaju oblik kruga. Koren lotosa označava stabilnost, stabljika pupčanu vrpcu koja čoveka povezuje s njegovim izvorom, cvet zrake sunca a seme plodnost i stvaranje.
Tokom srednjeg veka poistovećen je sa mističnim središtem i srcem sveta. Bio je ambivalentan simbol pa mu se značenje menjalo u zavisnosti uz koju životinju je predstavljan. Zbog bujnosti biljke i obilja semenki, danas je simbol napretka i brojnog potomstva. Kako na jednoj stabljici mogu biti dva cveta, često se uzima i kao simbol bračne sloge, a zbog mogućnosti da se tri stadijuma biljke – pupoljak, cvet i semenke mogu naći na jednoj stabljici, uzima se za simbol Svetog trojstva.
Lotos također simbolizira i stepenice učeništva, jer lotos prolazi kroz sva četiri elementa: njegovo korijenje je u zemlji, stabljika u vodi, list se otvara u zraku, a cvijet se okreće prema Suncu – vatri. Zemlja simbolizira pročišćenje fizičkog tijela, voda pročišćenje vitalnog tijela, zrak psihičkog tijela i vatra pročišćenje mentalnog tijela.
OdgovoriIzbrišiLotos se obično prikazuje u obliku kotača s osam latica. Osam zraka ili osam latica simboliziraju preporod ili obnavljanje. Prema Vedama – u središtu kotača stoji Čakravarti, onaj nepokretni koji pokreće kotač. Obruč kotača je Zemlja, središte je Nebo, a osam žbica kotača predstavljaju osmerostruki put čovjeka do središta bitka – oslobođenja od patnji. Jedini pravi put razvoja, oplemenjivanja i buđenja ovih kotača – lotosa je održavanje čistoće i sklada kako u fizičkom, tako i u moralnom životu čovjeka.
Buddhu nazivaju i dijamantom u lotosu, onim čija je duša, zbog svoje čistoće, postala savršenim provodnikom božanskog svjetla
Budisti slave poseban praznik Dan Velikog Bijelog Lotosa, ili Dan lotosa koji se nikada ne zatvara. Taj dan prvog punog mjeseca u svibnju (kada lotosi procvjetaju), posvećen je velikom učitelju Buddhi – to je dan njegova rođenja, prosvjetljenja i ulaska u nirvanu.
I danas, kao u drevnim vremenima, zadržao se običaj darivanja bijelog cvijeća. Njega učenik poklanja svome učitelju, uz obećanje da će slijediti Put.