i kaže on....

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u riječi, ne znam...

Napiši mi pjesmu, molila je, i nisam znao da li cu umijeti.
Volio sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.

I onda, odjednom, na rasporedu mladeža na njenim leđima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvijezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pjesma, ludo jedna...

DAVORKA I NJEN SVIJET