Covjek umoran od zivota razgovara sa svojom dusom

Komu da se obratim danas?
Svi ljudi su zli…
Dobrih ljudi nesta,
Nasilnik svakome može da priđe…
Nitko danas dobrim ne uzvraća za dobro …

Smrt je preda mnom danas
Kao kad se iz zatvora iziđe,
Kao miris izmirne …
Kao mirs lotosova cvijeta,
Kao predah na obalama pijanstva …

… Mirno počivaju bogovi, koji bijahu ranije,
u svojim piramidama
Sahranjene su mumije i duhovi u svojim grobnicama,
Slušao sam riječi Imhotepa i Hardedefa*
Čije su mudre izreke svima na ustima,
A što se tiče njihovih mjesta – zidovi njihovi su razrušeni,
1 nema ovih mjesta kao da ih nije ni bilo.
Nitko ne dolazi otuda da nam priča o njihovom boravku,
Da osnaži naše srce,
Dok se vi ne uputite u ono mjesto kuda su oni otišli.
Prisili svoje srce da zaboravi na to!
Slijedi svoje srce dok si živ!
Stavi miru na svoju glavu,
Obuci se u tanke tkanine,
Namaži se divnim i pravim mastima bogova,
Povećavaj sve više i više svoje naslade,
Ne daj svome srcu da se žalosti,
Idi za njegovim željama i za srećom svojom,
Postupajući na zemlji prema zapovijesti svoga srca,
I ne tuguj dok ne dođe dan tvoje tuge!
Jer ne čuje više jadanje onaj čije srce ne kuca,
A plač nikoga neće vratiti iz groba.
I tako slavi dan radosti i ne tuguj,
Jer nitko ne ponese svoga dobra sa sobom,
I nitko od onih koji su tamo otišli
Još se nije vratio natrag!

Nepoznati autor ca. 2200 p.n.e.

DAVORKA I NJEN SVIJET