ponedjeljak, 31. siječnja 2011.

Trenuci Horhe Luis Borhes

Objavio/la u

1 komentar:

  1. Davorka31. siječnja 2011. u 08:28

    I Vrhovni Bog izdvoji Dušu iz svog bića i u njoj sazda Ljepotu.



    Darova joj nježnost jutarnjih lahora,

    miris poljskog cvijeća i blagost mjesečeve svjetlosti.



    Podari joj pehar radosti i reče:

    Iz njega ćeš piti samo

    kada prošlost zaboraviš i budućnost zanemariš.



    Zatim joj podari pehar tuge i reče:

    Iz njega ćeš piti da bi shvatila suštinu životne radosti.



    Zatim u nju uvede Ljubav

    koja Dušu napušta sa prvim tragom pohote,

    i uvede u nju dražesnost

    koja iz nje nestaje sa prvom riječju uznositosti.



    I obdari je znanjem nebeskim da je vodi putevima Istine.



    I spusti u njene dubine sposobnosti da vidi što se ne da vidjeti.



    I stvori u njoj emocije koje prate vizije i himere.



    I odjenu je ruhom čežnje koje anđeli od duginog treperenja satkaše.



    Potom u nju stavi tamu sumnje koja je sjenka svjetlosti.



    Onda uze Gospod oganj srdžbe,

    i vjetar što puše iz pustinje neznanja,

    i pijesak sa obale mora egoizma,

    i zemlju ispod nogu vremena i sazda čovjeka.



    Dade mu slijepu snagu što bjesni u bezumlju i pokorava se uživanjima.



    I udahnu mu život koji je sjenka smrti.



    I Vrhovni Bog se osmjehnu, pa zaplaka,

    osjeti bezgraničnu ljubav,

    te sjedini čovjeka i njegovu Dušu.

    OdgovoriIzbriši

DAVORKA I NJEN SVIJET

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)